Tužno je bilo gledati prije dva dana gostovanje Zdravka Krivokapića na TV Nikšić, koji je na četvorogodišnjicu od formiranja 42. Vlade optuživao sve one iz parlamentarne većine koji su ga izabrali za premijera, jedino nije napadao DPS i njegove satelite.
No on je sada nebitan, i ne zaslužuje ni da bude pomenut, ali mora se ipak konstatovati da je on najveći krivac što ni poslije četiri godine DPS nije demontiran.
Bivši režim se poslije tridesetoga avgusta uplašio, jedno vrijeme umirio, ali kada je vidio da je u bezbjedonosni sektoru zabranjen ulazak tadašnjem DF-u, odmah su krenuli u kontranapad, koji je i urodio plodom padom 42.Vlade, samo 14 mjeseci poslije njenog formiranja.
Previše se kalkulisalo od izvršne vlasti prema DPS-u i satelitima, Dritan Abazović je vratio Sava Kenteru i Zorana Lazarevića u bezbjedonosni sektor, a kao i njegov prethodnik ostavio u samom vrhu policije, ANB-u i Vojsci mnoge koji su bili okosnica bivšeg režima.
Kao posledica toga kao da se uvukao strah kod mnogih da bi se bivši režim mogao vratiti, što je rezultiralo retokrikom kojom se pokušava amnestira sadašnja postava DPS-a u Parlamentu.
Amnestiraju se oni koji su bili sudionici i politički saučesnici iz vremena mnogih ubistava u Crnoj Gori, oni koji na dnevnom nivou idu kod Đukanovića po mišljenje, kao nekada Zdravko Krivokapić u ambasade, oni kojima redovno raportiraju visoki oficiri VCG, oni koji su stvorili kriminalce u policiji.
Juče se desio u Skupštini politički zemljotres kada je Andrija Mandić obrazložio predlog odluke o otvaranju Parlamentarne istrage i formiranju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanjima državnih organa i drugih subjekata u slučajevima politički motivisanih ubistava koja su se dogodila od uvođenja višestranačja, kao i okolnostima fizičkih napada i prebijanja novinara i drugih slobodnih intelektualaca od strane policijskih službenika poznatih kao „Crne trojke“.
Na konstitutivnoj sjednici Skupštine poslije tridesetoga avgusta poslanici DPS-a i satelita su bili uplašeni ali je to ipak bilo neuporedivo manje nego juče, jer su shvatili da Andrija Mandić nikada ne puca u prazno.
Anketni odbor će sigurno doprinijeti da se ubistva Pavla Bulatovića, Duška Jovanovića, Slavoljuba Šćekića, formiranje klanova, kao i šverca cigareta i narkotika pod okriljem države, pokrenu sa mrtve tačke i u konačnom dobiju i sudski epilog.
Jučerašnja nervoza i histerija poslanika DPS-a je samo pokazala da je do ove inicijative trebalo davno doći, jer svi putevi vode prema političkom vrhu DPS-a.
Nokautirani poslanici DPS-a su prijetili da do formiranja Anketnog odbora neće doći ako ga oni ne budu predvodili, valjda želeći da njegov rad bude kao i rad Milivoja Katniča koji je vratio Skay prepiske EUROPOLU, ustvrdivši da u njima nema ništa što je bitno za crnogorsko tužilaštvo i pravosuđe.
Razlog neadekvatnog ponašanja i povika iz opozicionih klupa, da je inicijativom za rad Anketnog odbora ugrožena Crna Gora i da će je braniti svim raspoloživim sredstvima nije tako teško pronaći, jer među grešnima to je uobičajena stvar.
Uspio je Andrija Mandić da juče natjera DPS i njegove satelite da cjelokupnoj javnosti pokažu pravo lice, a to je lice njihovog stvarnog predsjednika Mila Đukanovića, do koga svi putevi vode.
Isto kako su na suđenju Zoranu Lazoviću došli neki članovi ,,Crnih trojki” da pokličima i aplauzom podrže svoga vođu, tako će se ubrzo cjelokupan poslanički klub DPS-a pojaviti u sudnici da aplauzom podrže Mila Đukanovića.
Sudski epilog svih onih predmeta koji se pominju u predlogu Anketnog odbora širom otvara vrata Crnoj Gori ka EU, a DPS i njegove satelite šalje na jednocifrenu podršku i što dalje od mjesta odlučivanja, ne samo na državnom već i na lokalnom nivou.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
