Piše: Radomir Uljarević
U novogodišnjoj čestitci Bećir Vuković pokušava da izbriše grafite sa zidova džamija u Pljevljima, očekujući izvinjenje od vinovnika.
Da li je rješenje u izvinjenju? Izvinjenje bez pokajanja mnogo ne znači. Trebalo bi pozvati vinovnike na pokajanje, a neka se prije toga ništa ne izvinjavaju.
Nema smisla očekivati izvinjenje od onih koji ne nalaze ništa loše u tome što su činili!
Razlozi ispisivanja brutalnih poruka mržnje, i skrnavljenja džamija imale za cilj da zavade komšije, Srbe i Bošnjake. A taj cilj su pokušavali da realizuju crnogorski nacionalisti kojih je, ruku na srce, više nego i bošnjačkih, i srpskih, i inih. A opasniji je njihov nacionalizam, njihov šovinizam, njihov nacifašizam (čitaj kako god hoćeš) jer je bio poprimio odlike državnog projekta, sve po ugledu na NDH.
Ceh su i tada platili Srbi, i tada su im ukinuta neka prava koja su još uvijek bila preostala. Cehovi u CG se plaćaju srpskim pravima, rekao bi Milan Knežević (neka i ja jednom citiram nekog političaa – ali da se zna: citiram pisca a ne političara Milana Kneževića.) To sa srpskim pravima bilo je kao sa ruskim sankcijama: svaki čas su Srbima u CG ukidana neka preostala prava, kao što se nove sankcije svaki čas uvode na preostale ruske slobode, sve to u tzv. slobodnom svijetu.
Nije strašno izviniti se, to ne boli. Pokajanje i izvinjenje, pa to je tako hrišćanski!
