Hrvatske ministar odbrane Ivan Anušić nas je tokom svog skandaloznog vikend boravka u Crnoj Gori prosvijetlio sa citatom ustaškog vikara Alojzija Stepinca da „svaki kamen u Boki Kotorskoj govori hrvatski“.
Pritom Anušić crnogorskoj i široj javnosti nije objasnio kojom je lingvističkom metodom razblaženi Stepinac utvrdio da bokokotorski kamen zbori hrvatski.
Za razliku od Anušića i njegovog duhovnog oca koji počiva u Zagrebačkoj katerdrali, viševjekovni hrvatski gospodari Austrougari su popisom stanovništva utvrdili da Dubrovčani 1890. godine nisu znali za postojanje hrvatskog jezika.
I ne samo da žitelji ovog grada (koji decenijama pripada Hrvatskoj) nisu poznavali osnove hrvatski jezik, već je njih 87 odsto kao svoj maternji jezik označilo srpski.
Kakvo pobijanje Stepinčevog nalaza u izvedbi domobrana Anušića?
Naime, prema podacima koje je skupila Austrougarska država, a koji se mogu vidjeti u broju „Kalendara Dubrovnika“( koji je izašao 1897. godine, a za narednu 1898. godinu), na dan 31. decembra 1890. godine od ukupno 11.177 stanovnika Dubrovnika (sa naseljima Gruž-Lapad, Brgat Gornji, Brgat Donji, Grbavac, Martinovići, Makoše, Buići, Petrača, Čelopeci, Čibača, Brašina, Zavrelje, Soline i Plat) njih 9.713 se izjasnilo da govori srpskim jezikom. Italijanskim je pričalo 716, mađarskim 384, njemačkim 285, češkim 52, slovenskim 19, poljskim 6 i ruskim dva stanovnika Dubrovnika.
Nagradno pitanje za Anušića glasi:
Da li je kamenje u Boki govorilo hrvatskim prije 133 godine, kada isti nije postojao u Dubrovniku koji je Zagrebu bliži od Boke Kotorske?
Prema istom popisu, treba dodati da je u Dubrovniku 1890. godine živjelo 10.327 katolika, 546 pravoslavaca, 221 evangelista, 79 Jevreja, dva muhamedanaca i jedan unijat.
Kalendar „Dubrovnik“ štampan je na latinici i bavio se književnošću, istorijom, kulturom i politikom, a uređivao ga je (period: 1897-1903) Antun Fabris (1864-1904), dubrovački Srbin katolik. Saradnici Fabrisu na kalendaru „Dubrovnik“ bili su mnogi tamošnji ugledni Srbi katolici: Andra Murat, dum Ivan Stojanović (1829-1900), Marko Car (1859-1953), Vid Vuletić Vukasović (1853-1933)…
