piše: Dražen Živković, urednik portala Borba
U četvrtak veče, Borba je prva objavila ekskluzivnu informaciju da je kandidat za ministra odbrane Goran Đurović, privrednik iz Bara. Ta informacija je bila tačna. Ujutro je mandatar na pres konferenciji, koju je inače zakazao medijski tim GP URA, saopštio da je kandidat za ministra odbrane Olivera Injac, profesor na Milovom privatnom fakultetu. Nakon toka slijedi hladan tuš za najširu javnost: oglašava se Goran Đurović i potvrđuje ekskluzivu Borbe da je bio kandidat za to ministarsko mjesto.
U izjavi za medije Đurović je saopštio da je u konsultaciji sa Dritanom Abazovićem i mandatarom Krivokapićem odlučio da prihvati mjesto ministra odbrane i žrtvuje svoje privatne i profesionalne obaveze. Nakon toga ističe sledeće, a što je šokiralo javnost: „Samo 10 minuta prije najavljene pres konferencije gospodin Krivokapić me je pozvao i pokušao da pruži neke nejasne razloge zašto mora izabrati drugog kandidata. Da sam znao da kao kandidat figurira i gospođa Injac sa svojom respektabilnom biografijom ne bih ulazio u ovaj pomalo diletantski proces.“
Dakle, postupak mandatara da mu javi 10 minuta prije presa da više nije kandidat, definisao je kao diletantski. I to je ozbiljan udarac na ugled mandatara. U ovom slučaju udarac zadaje onaj ko je ostao pri dogovoru, onome ko je pogazio dogovor. Treba dodati da je ranije Đurović imao u javnosti dosta zapaženih kritičkih osvrta na račun DPS-a, za razliku od Olivere Injac, koja je na tviteru pisala zahvalnice Vladi Crne Gore.
Da se zaključiti da su imali dogovor koji je jednostrano i preko telefonske linije raskinuo mandatar Krivokapić. Na taj način se poigrao ne samo sa kredibilitetom Gorana Đurovića, kojem su u međuvremenu sigurno stizale čestitke, nego i sa sopstvenim kredibilitetom i doveo u pitanje povjerenje drugih da se oslone na njegovu riječ.
Kada je bilo koja ličnost sklona naglim promjenama mišljenja ne gledajući za posledice takvih promjena, jasno je da je u pozadini uticaj volje drugog lica sa različitim motivima. Ovakvo ponašanje je društveno neprihvatljiva pojava i u užim krugovima i privatnim relacijama, pa se takve ličnosti obično doživljavaju kao neozbiljne, neodgovorne i sklone preziru. Ali, kada takva postupanja postanu pravilo u donošenju odluka prvog čovjeka države, onda trpi cjelokupno društvo. To govori da prvi čovjek države nije prvi, već drugi, treći ili ko zna koji po redu.
Konkretno, mandatar Zdravko Krivokapić je poslednjih dana pokazao i prije stupanja na dužnost „da se ne pita“ i da ne upravlja kadrovskim procesima u toku predlaganja sastava nove Vlade. Telefonska promjena mišljenja ili nagli zaokreti u roku od 10 minuta, definitivno se mogu pripisati isključivo uticajima.
Međutim, to nije sve. Medijska i javna reakcija u odnosu na ovaj začuđujući potez mandatara govore o jednoj specifičnijoj stvari i suštini. Kao da je mandatar naveden na tanak led, a onda prolazi toplog zeca, u režiji, prije svega medija bliskih GP URA. Počev od portala, preko fb stranice do udarnih termina na televiziji, tema je izigravanje Gorana Đurovića. Time je, kompletan pres mandatara, na kojem je predložio sastav i pravce rada Vlade, gurnut u drugi plan. Od mandatara ni glasa, ni avaza. Shvata na kraj gdje je dospio. Medijski pokrovitelji GP URA šalju poruku da oni gospodare.
Da tu nije kraj provlačenju mandatara kroz toplog zeca, od strane medijskih pokrovitelja GP URA, govori i medijska objava da će Jovana Marović biti kandidat za glavnog pregovarača sa EU, mandatar na presu kaže da je sa njom razgovarao i dogovorio ali da ipak ona neće biti, da bi se nakon toga oglasila sama gospođa Marović, inače veoma bliska GP URA i njenom lideru Dritanu Abazoviću.
Gospođa Marović, potvrđuje da je i ona razgovarala sa mandatarom, da je bila kandidat i vrlo rezolutno ističe:
„U međuvremenu sam sa drugih adresa zamoljena da preispitam odluku, ali sa mandatorom nisam razgovarala o tome prije njegove današnje konferencije za medije. Ja više nisam kandidatkinja za mjesto glavne pregovaračice“.
Koje su to adrese, ostaje za logičko zaključivanje. Mandataru su do znanja stavljene jasne poruke, ali i javnosti, što i jeste cilj tih kreatora.
Kao što se i u vezi Gorana Đurovića, tako se Dritan Abazović oglašava i u vezi odustanka gospođe Marović, i kaže:
„Žao mi je što ona neće biti glavni pregovarač jer sam ubijeđen da je među najboljim poznavaocima procesa evropskih integracija u našoj zemlji. Vjerujem da će njena ekspertiza biti na raspolaganju novoj Vladi u formatu za koji ona procijeni da je najefikasniji“.
Kroz medijsku dominaciju nad mandatarom, kroz crtanje Abazovića kao nekoga ko ima osjećanja prema izigranim ljudima, za razliku od mandatara čija su izigravanja ljudi i dogovora sva objelodanjena i naišla na nevjericu, poslata je poruka da se budući premijer ne pita i ne upravlja procesom. A ko upravlja, iz „bekstejdža“, i sami, nakon svega, sve jasnije vidite.
