Bez obzira na mnoga sondiranja javnog mnjenja u danas najinteresantnijoj opštini u Crnoj Gori koje ukazuju da će Milova postkongresna partija doživjeti novi ubjedljiviji poraz, pa se ne zna kada će opet biti zakazan novi vanredni kongres da konstatuje Milov politički i konačni moralni poraz, ako bi i posle novog gubitka na izborima opet bio “jednoglasno izabran u porazu svoje partije”.
Naravno izbori su ozbiljna stvar i njihove rezultate možemo znati tek kada svojom rukom građani ispišu svoju volju na komadiću nadom obojenog papira, bijeli listići imaju neki drugi defanzivni simbolizam.
No već u ovom trenutku DPS šalje nesporne i jasne poruke sopstvene nezaustavljive slabosti, da je to svakom posmatraču političkih prilika više nego jasno. Prvo skoro da je izvjesno da dosadašnji predsjednik opštine Milutin Simović, Milov školski drug, što mu je bila važna biografska prednost u njegovom kadrovskom forsiranju daleko od Nikšića, neće biti na čelu liste u tom gradu, što je očigledna poruka da DPS nije zadovoljan sa svojim prvim čovekom u Nikšiću.
Dakle ako DPS nije zadovoljan sa svojim izborom za nosioca liste, zašto bi sa istim bili zadovoljni Nikšićani. Smjenjujući Simovića sa prvog mjesta buduće izborne liste DPS-a u Nikšiću, Milo šalje jasnu poruku svojim sugrađanima: “ja sam vam poslao za predsjednika Simovića, onoga za koga znam da nema vašu podršku”. Super, bilo bi to lijepo demokratsko priznanje.
Ali on to svakako neće uraditi, kao što Nikšićani neće povjerovati da bi neko drugi koga Milo predloži, a samo on će ga predložiti, mogao biti bolji.
Biće to isti proizvod sa drugim imenom, možda mlađi, Milo to sada voli, isto i njegov budući “poslušnik”, ali ne i “sluga” naroda u Nikšiću. A koliko je Milo u svojoj tridesetogodišnjoj vladavini uradio za svoj grad, pokazuje kvalitet života, zatvorene fabrike, siromaštvo, i razočarani i bijesni građani.
Zato Nikšićani neće glasati za Mila i prošlost. Jedva su živi od te i takve politike. Njihov izbor biće budućnost, zajedništvo, rad i briga za svakog građanina.
To je prvo, drugo je sve češća najava i pozivi da se na idejama nekolicine “urbanih komita” ujedini čitav blok za “nezavisnost”, opet prošlost, jer građani su o tome već odlučili davne 2006. godine na čelu sa DPS i Milom kao “glavnim komitom”, gdje bi ušli svi oni koji su već izgubili izbore u Crnoj Gori, pa i u Nikšiću avgusta prošle godine.
To je samo plan DPS-a da sakrije dalji pad svojih birača, s jedne strane i sa druge da podijeli odgovornost sa svojim ostalim patuljastim saveznicima, koji bi bili proglašeni za glavne krivce budućeg poraza, kao što je Duško Marković platio partijsku kaznu umesto Mila kao glavnokomandujućeg DPS-a.
Sve već viđeno, čitljivo i gubitnički da bi budućnost Nikšića podržala one koji su je gurali od nje u socijalnu bijedu, iracionalne podjele i ideološke strasti starih vremena.
Izvor: Opcija.net
