Slavoljub Migo Stijepović priznao je na saslušanju pred sudom da je od biznismena Duška Kneževića uzeo 2016. godine pare za DPS, piše u sudskom dokumentu do kojeg je BORBA došla.
Ni priznanje Stijepovića nije bilo dovoljno da se nađe na optuženičkoj klupi.
“Okrivljenog Knežević Duška znam još od djetinjstva, skupa smo učili, a kada se on vratio iz Beograda, povremeno smo se gledali i uzajamno poštovali. U oktobru 2016. godine su bili republički izbori, kao član i aktivista političke partije DPS ispred Glavnog odbora bio sam zadužen za područje Zete. Poznajem sve aktiviste i ljude u Zeti. Rekli su mi da fali novca za kampanju a da su to potrebe koje se iskazuju u vaučerima, benzinu za vozila, troškovima odlaska na konvencije i drugo.
U septembru 2016. godine na jednom ručku u selu Mojanovići je prisustvovao i aktivista DPS-a Bato Vukićević, koji je inače prijatelj Kneževića, pa mi je kazao da je pitao Kneževića, s obzirom da se radi o uspješnom biznismenu i čovjeku iz njihovog mjesta, ima li prostora da novčano pomogne aktivnostima DPS-a i kazao mi je da je Knežević jasno i bez ustezanja prihvatio i kazao da će pomoći kampanji, odnosno da će dati nešto novca za ove aktivnosti.
Moguće, početkom izborne nedjelje nazvao me Duško Knežević i kazao da će jedan njegov momak donijeti neka dokumenta, što je sam prihvatio i nakon kraćeg vremena došao je jedan mlađi čovjek i dao mi je jednu kovertu ili fasciklu, to sam uzeo bez razgovora sa ovim momkom. Kada sam je otvorio vidio sam da se u njoj nalaze dolari i sve ovo sam povezao sa pričom Bata Vukićevića, vezano za pomoć Kneževića oko kampanje.
Telefonom sam pozvao Vukićevića i ispričao mu ovo, a Vukićević je kazao da je kraj kampanje, da oni nemaju kad da to mijenjaju u evre i da pozove Kneževića da on to promijeni u svojim bankama, jer mu je to lako učiniti pošto ima nekoliko banaka i to je njegov novac.
Nakon toga, pozvao sam Kneževića i obavijestio ga o ovom razgovoru. Knežević je u početku tražio da to zamijeni Vukićević i njegovi ljudi jer samo treba doći na šalter banke i to zamijeniti u evre, ali je Vukićević insistirao da to uradi Knežević jer nije imao ljudstva da šalje u banke radi ove aktivnosti i u tome je bio uporan.
Ponovo sam pozvao Kneževića koji mi je kazao „dobro, u redu, vratite novac ja ću to uraditi“, poslao je vozača, a ja sam tom momku dao onu istu kovertu ili fasciklu, ne brojeći koliko je tamo novca. Nakon ovoga, ne znam da li je to bio utorak ili sprijeda, u popodnevnim satima pozvao me Knežević i kazao mi da je sredio promjenu dolara u evra i da dođe po iste i to u kući Kneževića u Podgorici, što je i učinio i tada mu je Knežević dao kovertu u kojoj se nalazilo 47.500 evra, koju je stavio u džep i odmah potom je pošao u izborni štab u Zetu znajući da im je novac hitno potreban i u prisustvu aktivista DPS-a predsjedniku partije za Zetu, Spasu Popoviću dao ovaj novac i kazao da je to Duško Knežević poslao.
Novac smo prebrojili i zaista je bilo onoliko koliko je Knežević dao prilikom primopredaje u njegovoj kući. Nijesam mogao da znam da se radi o novcu koji je stečen nezakonito, a kamoli kriminalnom djelatnošću, jer je Knežević u to vrijeme u Crnoj Gori važio za ozbiljnog biznismena, čovjeka koji ima banke, firme u Crnoj Gori i u inostranstvu, ima univerzitet, televiziju i ko zna šta sve, i lično sam kao i drugi vjerovao da se radi o bogatom čovjeku i da je 50.000 dolara, odnosno nešto manje evra za njega beznačajan novac. Nijesam mogao zamisliti, a vjerujem ni bilo ko drugi da se u to vrijeme Knežević bavi kriminalom, jer da mi je ponudio i milion evra, bezrezervno bi vjerovao da je to njegov novac koji je pošteno zaradio, ispričao je Stijepović na saslušanju pred sudom.
