Američka vojska moraće da preuzme veću ulogu u nadmetanju sa Rusijom i Kinom, predviđaju novi planovi koje Vašingtonu predlažu iz Pentagona.
Prema tim planovima, vojska će imati „presudnu ulogu“ u dobijanju podrške od regionalnih partnera i u stvaranju njihove zavisnosti od SAD, udaljavajući ih tako od uticaja Rusije i Kine, objavio je američki „Difens njuz“, jedan od najuticajnijih i najstarijih vojnih časopisa u toj zemlji.
„Rivalstvo velikih sila“, kako je navedeno u planovima, proteže se na mnoge sfere uticaja, ne samo na nadmetanje u vojnoj snazi. Među tim sferama su „meka moć“, pomoć kod nesreća, ekonomski odnosi… Termin „rivalstvo velikih sila“ koristi se u američkoj politici još od 2017. godine, kada je naveden u nacionalnoj bezbjednosnoj strategiji Bijele kuće.
Autor jednog od takvih planova je načelnik generalštaba američke vojske Džejms Mek Konvil, koji piše da je nadmetanje velikih sila „igra bez prestanka“.
Prema navodima „Difens njuza“, predlozi ovih planova samo su dio veće strategije okretanja konceptu ratovanja koji uključuje više slojeva, a sastoji se od faza nadmetanja, krize i konflikta. To je, u osnovi, prekrajanje uloge američke vojske u globalnim odnosima, koja je do sada bila zadužena za moć na kopnu, moru, u vazduhu, sajber-prostoru i odskora u svemiru.
Drugi plan koji je takođe predložen, objašnjava zbog čega je uloga vojske važna u rivalstvu sa Kinom i Rusijom.
„Do 2040. godine, Kina i Rusija će iskoristiti sve instrumente svoje nacionalne moći kako bi podrile odnose SAD i njihovih saveznika i partnera, razvijajući u isto vrijeme sopstvena bezbjednosna partnerstva“, navodi se u tom planu.
„To će dovesti do haotičnog međunarodnog okruženja gdje je linija između konflikta i mira zamućena. Kako Kina i Rusija nastavljaju da modernizuju svoje vojske, američkoj armiji biće veoma teško da ih odvrati od nedozvoljenih i agresivnih postupaka“, stoji u tom planu.
Drugim riječima, SAD moraju da angažuju sve moguće alate kako bi udaljili druge nacije od Rusije i Kine, „štapom i šargarepom“ ili „milom ili silom“.
Prema tim planovima, američka vojska može da igra veliku ulogu u uvjerenju neke nacije da je bolje biti na strani SAD nego na strani Rusije ili Kine, bilo da je to zbog toga što je Vašington efikasniji u reagovanju na bezbjednosne probleme ili prirodne i druge katastrofe ili zato što su armije tih zemalja u velikoj mjeri isprepletene sa američkom u raznim operacijama.
„Reputacija snage i pouzdanosti je značajna korist u nadmetanju, koja može dovesti do toga da protivnici odustanu od takmičenja ili da traže manje ambiciozne ciljeve i saradnju umjesto rivalstva“, navodi se u tim dokumentima.
Kako se dodaje, „vojska u tome doprinosi time što je smrtonosna, kompetenta, kredibilna snaga i što je kao takva prepoznata među saveznicima i partnerima, ali i među protivnicima“.
Kao primjer je navedena „diplomatija topovnjača“ američke mornarice, čiji brodovi uplovljavaju u luke širom svijeta. Međutim, ovi planovi predviđaju i „preventivno prisustvo“ američkih vojnih baza širom svijeta, kako bi SAD mogle prve da reaguju u pružanju pomoći kod lokalnih katastrofa. One bi, takođe, obezbijedile i brz vojni odgovor u slučaju potrebe.
U planovima se predviđa i značaj velikih međunarodnih vježbi kako bi se izgradile i održale veze. Predviđena je i razmjena vojnog kadra, dijeljenje obavještajne i logističke podrške, između ostalog.
