Ja sam Srpkinja, ponosna na svoj narod i porijeklo, ali ona koja ne negira, već poštuje identitet drugih, tako da moje srpstvo ne ugrožava bilo koga.
Takav način razmišljanja nametnuli su oni koji su tačno znali zbog čega im je tako nešto nužno, što su zdušno podržavali pojedini mediji, koji su zarad svojih interesa, udobno spakovani u sluganski klaustrofobični i ksenofobični svet, ciljano raspirivali netrpeljivost u Crnoj Gori i pravili vještačke podjele, ne libeći se da zavađaju, ne bi li podržavali one što vole da vladaju, umjesto onih koji bi znali da vladaju i vode ovu zemlju ka boljitku svakog njenog građanina.
Ovo, u razgovoru za „Novosti“, kaže dr Vesna Bratić, ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u Vladi Crne Gore. Prvi put jedna Hercegovka sjela je u ovu vruću fotelju, ali je već na početku mandata kao deklarisana Srpkinja došla pod udar crnogorskih nacionalista. Kaže da je ideja kojom se rukovode u Vladi izgradnja drugačijeg sistema vrijednosti i društva jednakih šansi u kome se „neće prebrojavati krvna zrnca, već će preporuke biti znanje, stručnost, doraslost izazovima i profesionalizam“.
– Izgaraću za Crnu Goru, koju ćemo svi bezgranično da volimo, u kojoj će, nadam se brzo, biti puno lakše obnašati i najsloženije funkcije i društvene uloge, jer je logično da se svi okrećemo životno važnim pitanjima, a ne manipulacijama i diskreditacijama, na šta se gube silno vrijeme i energija, dok se zanemaruju porazni efekti koji decenijama obiježavaju društvenu stvarnost.
Zašto vas, uprkos takvom stavu, „suverenisti“ ne vole?
– Voljela bih, i zaista se trudim, da nisam dobrodošla ni kod jednih nacionalista, a naročito ne kod onih koji po ovoj divnoj zemlji promovišu najvulgarniji šovinizam. Vjerujem da takvi nisu dobrodošli ni kod onih koji su ih i pobudili, kao poslednju slamku spasa, ali treba im ostaviti prostora i vremena ne bi li se, makar stidljivo, distancirali. Uvjerena sam da iza negativne kampanje protiv mene stoje oni kojima je novac bio mjera patriotizma i koji su tokom poslednje tri decenije ispraznili državnu blagajnu svojim nezasitim apetitima. Iza takvih niskih pobuda, neprimjerenih viteškoj i junačkoj Crnoj Gori, jedino može stajati prizemni interes, sluganstvo ili neznanje. Šta god da je, neka vrijeme pokaže u kome će narastati potreba da se mijenja, jer ovo je neka „nova Crna Gora na koju ćemo morati svi da se naviknemo“, a ne ona koju su doživljavali kao svoju privatnu svojinu, pa sad, kad su vidjeli da na nju još poneko ima pravo, potegli su za svojim jedinim kapacitetom – da demonstriraju primitivizam i bes. Sve to nije lijepo i nadam se da će se stvari mijenjati – naše društvo treba da ide putem pomirenja. Trudiću se da im pomognem, u nadležnosti resora na čijem sam čelu je i kultura.
Dobili ste lično obezbjeđenje. Procjenjeno je da vam je bezbednost ugrožena…
– Na meni nije da procjenjujem tako nešto, moja obaveza je da se u potpunosti zalažem u radu Ministarstva. Ako je ANB procijenila da mi je bezbjednost ugrožena, to je već stvar te službe, u šta ne bih željela da se miješam bilo kakvim dodatnim sugestijama. Čvrsto sam riješena da svoju dužnost obavljam časno, da u svom mandatu učinim sve da ispunim očekivanja građana koji su glasali za promjene i da na tom putu ne ustuknem. Uvjerena sam da se ništa ne bi promijenilo i da je procjena ANB bila drugačija, jer je moja želja i tvrda riješenost da doprinesem boljitku ovog naroda jača od svih otrovnih strijela koje prema meni odapinju gospodari straha i njihovi vjerni aparatčici, kojih očito ima i više nego što se pokazuju, čim je bezbjednosna procena rezultirala odlukom da mi se dodijeli obezbjeđenje.
Povratak kapele na Lovćen
Na koji način vratiti Njegoševu kapelu na Lovćenu?
– Ovo je jedno od pitanja koja potresaju i dijele naš narod, a kojeg treba da se ozbiljno stide podržavaoci ideje onih koji su je oburdali, umjesto što se razmahuju prijetnjama da neće dozvoliti da se ponovo napravi. Živimo u Crnoj Gori u kojoj, eto, ima i onih što ne smatraju zločinom to što je rušenjem kapele uništen sakralni i kulturno-istorijski spomenik i oskrnavljen Njegošev grob i zavjet!? Rušenje kapele na Lovćenu i golgota vladike Rada koji je u amanet ostavio da počiva u kapeli – jesu istorijski događaji prema kojima imam jasan stav.
Njegoševa kapela na Lovćenu je i u doba komunizma bila na grbu Crne Gore, još dugo i nakon što su je srušili, jer se tada nije dovodilo u pitanje da je taj Lovćen sa Njegoševom kapelom bio i ostao simbol istinske i pravedne Crne Gore. I blaženopočivši mitropolit Amfilohije je ostavio u amanet svom narodu „da izvede NJegoša iz tamnice“ i ponovo vrati kapelu na Lovćen.
Naravno, ne smeta mi Mauzolej na Lovćenu i neka ga tamo za sve one kojima je on simbol i mjera svega. Svi zaslužujemo simbole koje ćemo da poštujemo i svetkujemo, zato ne treba, tako histerično, biti protiv mogućeg ponovnog podizanja Kapele.
U crnogorskom školstvu zaobiđeni su mnogi veliki srpski književnici. Kako to promijeniti?
– Ne bih željela ničim da umanjimo značaj i kvalitet savremenog književnog stvaralaštva u našoj zemlji. Postoji veliki broj savremenih i čitanih stvaralaca iz Crne Gore koji deklarativno pripadaju arealu srpske literature i stvaraju na srpskom jeziku. Isto tako, postoje autori iz Crne Gore čiji opus pripada književnostima ostalih naroda i sve ovo je legitimno i govori o kulturološkoj raznolikosti na ovim prostorima. Međutim, proces izvesne marginalizacije određenih pisaca u školstvu traje već dugo i on, budući da se često radilo o izuzetno vrijednim autorima, neminovno nanosi štetu novijim generacijama, sužavanjem njihovog obrazovnog vidokruga i lišavanjem opusa na kojem bi sveobuhvatnije razvijali svoj sistem vrijednosti. Moj utisak je da građani Crne Gore većinski prepoznaju taj pogrešan korak u crnogorskom školstvu, kao i da će preovladati kolektivni stav društva da je vještačko nametanje obrazovnih margina, posebno po političkoj osnovi, nešto što danas nije potrebno Crnoj Gori i njenom obrazovnom i multikulturnom vrijednosnom sistemu. Nadam se da će se stvarati uslovi da naši programi za književnost, u osnovnim i srednjim školama, ne isključuju velike književnike i pisce na osnovu kriterijuma koji ne služe obrazovanju učenika, za šta ću se zdušno zalagati.
Izbačene su čak i neke epske narodne pjesme…
– Izbaciti iz programa segmente narodne književnosti, koji predstavljaju dio kolektivnog bića i duhovnosti mnogih naroda na balkanskom tlu, isključiti sadržaje koji su duboko zapreteni u istorijskom pamćenju nekoliko naroda na ovim prostorima, može jedino biti eklatantan čin isključivosti, kao i suviše uskih pogleda na profil današnjeg učenika, na njegove potrebe da formira šira istorijska i kulturološka znanja i stepen informisanosti u procesu edukacije.
I Njegošev „Gorski vijenac“ jedva da je našao prostor u crnogorskim čitankama…
– Njegoš, sa svojim grandioznim opusom, predstavlja okosnicu kulture naroda, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, pa i šire, tako da je nemoguće potisnuti njegovo stvaralaštvo, njegov lik i poruke narodu sa ovih i širih prostora. Vladika svojim imenom i dijelom predstavlja kulturno znamenje i vertikalu duhovnosti i književnosti ove zemlje, tako da svi pokušaji i nastojanja da se marginalizuje lik pjesnika i vladara Crne Gore neće proći. Vjerujem da je prošlo vrijeme onih koji, ne samo da su vjerovali, nego su i sve nas pokušavali da ubijede „da je istorija počela danom njihovog ufoteljenja“. Sve ukazuje da mora predano da se radi, te da se okrene svaka prašnjava stranica dok se sagledaju razmjene štete koju je, naročito obrazovanje pretrpjelo u poslednjih 30 godina i tu će biti mnogo toga što će morati da se ispravlja.
Kako zaštititi kulturna dobra Crne Gore od propadanja?
– Država Crna Gora mora, svakako, da uloži još veća finansijska sredstva. To je proces u kontinuitetu, kao imperativ i u ovom vremenu, te će resorno ministarstvo, i Vlada u celini, učiniti sve da očuvaju našu kulturnu baštinu. Na tom poslu imamo i vrsne stručnjake, koji će dati svoj maksimalan doprinos i na planu novih izazova u očuvanju kulturnih dobara Crne Gore. Pohara Narodnog muzeja, u mjeri u kojoj su tačni do sada dostupni podaci, nije samo bruka za Crnu Goru i njene građane nego, moglo bi se s pravom reći, i civilizacijsko zastiđe. Međutim, ona se, očito, uklopila u opštu poharu koja je ovde duže vrijeme sprovođena, zbog čega je skoro prećutno i prošla i samo se sporadično spominjala. Uvjerena sam da će taj nezabilježen presedan dobiti institucionalni odgovor, kako se nešto slično ne bi više nikada ponovilo.
