Novinar u penziji i član Miholjskog zbora, Dragana Zečević-Plavanski poručila je u pismu Zoji Đurović da ona ispoljava rasizam i da toga treba da se stidi.
Njeno pismo Zoji Đurović prenosimo u cjelosti:
„Nikada mi se nije dogodilo da žalim nekog prosvetnog radnika zbog njegove izjave. Sve do Vaše objave na FB, koju sam pročitala u štampi. Žalosno je Vaše suočavanje sa sadašnjošću u Crnoj Gori za koju krivite nas koji smo došli odnekuda. Mjerilo za krivicu Vam je naše učešće na litijama kojima smo odbranili našu Crkvu. Naravno da sam, Bogu hvala, učestvovala u litijama. I dala Trojičindansku zakletvu. I dočekala odbranu svetinja. I sačuvala svoj obraz i pred precima i pred potomcima. Osim mojih Zečevića moj predak je i blaženopočivši patrijarh Gavrilo Dožić. I ponosna sam.
Ja sam iz Peći. Ovdje sam došla kao prognanica iz Metohije. Prije 22 godine. Kao i mnogi. Ni moja porodica ni ja ničiji, osim svoj, hleb ovdje nismo jeli. Pošteno radili, djecu školovali i, Bogu hvala, nikome ništa nažao uradili. Radom smo izražavali svoju ljubav prema zemlji u koju smo došli a iz koje su, apsolutno, svi naši preci. Vjerovatno ne znate da je i Metohija pripadala Crnoj Gori. Znate li gdje je Čakor? I on se vidi iz moje Peći – Znate li ko je bio serdar Janko Vukotić? Moja ulica u Peći se po njemu zvala. Završila sam Gimnaziju u Peći. Znate li ko je osnovao? Kralj Nikola istovremeno sa beranskom. Napisali ste da je „ došlo vrijeme da se polako pakujemo“.
Kome Vi to, gospođo Đurović, i sa kojim pravom?! I to kažu oni koji napretku nisu doprinijeli nego im se patriotizam svodio na ogrtanje zastavom i držanje ruke na prsa dok se intonira himna. Navodite da ne treba više da se družimo. Sa takvima se nikada nisam družila. Jedan od mnogih razloga za nedruženje sa Vama je i rasizam koji ispoljavate. Treba da Vas je stid. Znate li Vi šta znači biti protjeran iz grada u kome si rođen? Znate li šta znači vratiti se na zgarište kuće? Znate li vi šta znači doći na porušen i raskopan grob? Nisu to tamo samo naši grobovi. To su nam kletve i zakletve. Vječiti lelek ispod Prokletija. Za kuće ne marimo jer su nam tamo,Bogu hvala, manastiri.
Gdje nas to savjetujete da idemo? Gdje da se vratimo? I mi sa Kosmeta i izbjeglice iz Hrvatske. Sve nam je uništeno, imovina uzurpirana, pravo i pravda za nas ne važe. Samo u našim slučajevima privatna svojina nije neprikosnovena, kao što je svuda u svijetu. Vjerujem da Vam je poznato da je Kosmet sada centar narko i ostale mafije. Tamo nema ni privrede ni poljoprivrede.
I Šiptari se sa Kosmeta sele. Znate Vi sve to ali se valjda ne smije izgovoriti zato što je Crna Gora priznala tzv. Kosovo. Sram Vas bilo!
Neka Gospod podari spokoj Vašoj duši, jer je najveća kazna za čovjeka ako živi sa mržnjom u srcu. Nadam se da volite makar djecu sa kojom radite jer, sigurno, među njima ima i onih čijim roditeljima savjetujete da se pakuju“.
Vrlo je zanimljivo citati besnilo od strane date – ne mogu reci gospodje – na temu rasizma, posebno ako se u kontekst uzme NJEN rasizam na koji je ocigledno zaboravila, kao i onaj njene – tada u Peci vrlo mocne porodice – prema svemu sto nije srpsko, jos iz doba kada joj se moglo sve ono sto je radila – dok joj se moglo. Znam ljude koji su dozivljavali prave „mobing“ situacije svakodnevno na poslu zbog njoj slicnih, da ne kazem bliznjih, nalazili poruke na radnom mestu sa nedvosmislenom rasistickom tematikom i poezijom kojom se svi ne-Srbi „proteruju s Kosova“ i da ne nabrajam dalje. Puno se tu suza prolilo, a neki su i poslove gubili i napustali zbog pritiska. I kada takva pocne o „Bogu i crkvi“, a posebno o moralizovanju bilo kome ko smatra da je ponasanje njene etnicke grupe u Crnoj Gori u najmanju ruku bahato – jasno ti je koliko je sati. Podrska gospodji Djurovic.