Crna Gora je, jednostavno, tog dana prestala da postoji u svojoj suštini, jer nezavisna od Srbije postala je zavisna od krvnika koji su joj ljubav dokazivali držeći joj nož pod vratom, istakao je u intervjuu za IN4S književnik i kolumnista, Mihailo Medenica.

Šta predstavlja 21. maj i ko, šta i zbog čega slavi ovaj datum?

Da je sreće da se 21. maj ne pominje, ne obeležava, da se i u kalendaru preskoči ako je ikako moguće, bilo šta samo da tog dana nema ni pomena o kakvom slavlju Crne Gore jer nema se zbog čega pad slaviti ko let…

A, tog dana 2006. godine Crna Gora jeste pala, u najteže ropstvo, u crnje lance negoli za tusrkog vakta, jer nema većeg zla koje je poharalo Crnu Goru od Montenegra i ustaškog načela da sve srpsko, svaku pomisao na srpstvo i prizvuk srpstva valja saseći do korena.

Dakle, 21. maja 2006. godine nakon lažnog i pokradenog referenduma – Crna Gora je odvedena u janičare, podvedena belosvetskom ološu da se nad njom zori kao nad krvavim plenom, učinjena je sluškinjom jednog doma, jedne porodice, jednog zla hadskih razmera – domu i porodici Đukanović, uz silnu ološ koja je saluživala kao četa dvorskih luda u kraljevstvu Mila i Aca Đukanovića!

Crna Gora je, jednostavno, tog dana prestala da postoji u svojoj suštini, jer nezavisna od Srbije postala je zavisna od krvnika koji su joj ljubav dokazivali držeći joj nož pod vratom…

Voleo bih da mi oni koji slave 21. maj objasne šta tačno slave?!

Ne da bauljaju po floskulama i frazama već da smisleno objasne šta su tog dana dobili i šta veličaju?!

Gdje je Crna Gora sada, nakon petnaest godina od referenduma?

Nezavisnost nisu samo granice, naprotiv, često je ponajmanje to – nezavisnost jeste kada ne daš pregršt vekova za šaku godina ni po koju cenu!

Od koga je to Crna Gora postala nezavisna?

Od Srbije?

Nezavisna od svojeg korena, jednako koliko je i hrast nezavistan kad ga saseku i umetre!

Nezavisna od svoje vere, crkve, jezika, slave, stradanja…?

Nezavisna od svega onog što ju je tako malenom činilo tako velikom!

Šta je tog poganog i pokradenog 21. maja 2006. učinila do što je podigla mostove na rekama stradalničke krvi roda svojega?!

Šta je učinila osim što je oko praotačkih grobalja podigla bedeme da ne gleda gde joj kamen svedoči ko je, šta je i odakle je?!

Ono za šta su mnogo bolji od nas stradali – 21. maj je potro a ne proslavio!

Da li se jasno poslije petnaest godina od famoznog 21.maja i vremena kada smo „izborili državu“ može prelomiti, je li Crna Gora privatna i nezavisna država?

Nažalost, i danas kad se Crna Gora delom vratila sebi, kad je donekle strgla lance, kad je progledala i prodisala nije daleko odmakla od 21. maja.

Otrgla se Montenegru ali ne i idejama montenegra, pazeći da to zlo ne povredi, da ga ne uvredi, ne naljuti, da mu ne utekne previše da joj pritrči upomoć ako joj zafali stopa, a stopa za doveka, no…

Formalno se sve promenilo- suštisnki malo šta, više nije sluškinja jednog doma i jedne porodice ali ne zna kud bi s tog praga..?

Nikome Crna Gora nije i ne sme biti sluškinja, ponajmanje laži da je 21. maj dan njene slave jer opelo nije liturgija…

Nezavisnost nije pitanje granica već časti i dostojanstva, a gde su oni sačuvani i u lancima se može biti slobodan.

Šta čeka Crnu Goru i u kom smjeru ide njena unutrašnja i spoljnja politika?

Sve dok Crna Gora priznaje presveto Kosovo i Metohiju kao nekakvo “nezavisno kosovo” (vazda malim slovima), dok je u đavoljem NATO paktu i dok Rusiji čini sankcije- Montenegro će biti življi od nje a nasleđe fukare Mila Đukanovića identitet države koja je promenila vlast ali se nije vratila sebi!

Sve dok se u potpunosti ne vrati korenu – svakog će dana Crnoj Gori osvitati 21. maj i vazda će joj Montenegro biti položajnik…

Tagovi