Rođen sam 1980. u vrijeme sveprisutnog ateizma. Od najranijeg djetinjstva pamtim farbana jaja na Uskrs, posne priganice i koštanje na Badnje veče, porodično okupljanje na đedovoj slavi Đurđevdan, kršten sam kao dijete…
Kada se birao patrijarh nije mi padalo na pamet da „navijam“ za ovog, ili onog vladiku. Tako je i danas kada treba da se bira mitropolit crnogorsko-primorski. Ima dovoljno pozvanih i dostojnih da o tome odluče. Da večeras situacija nije ovako mučna svoje nebitno mišljenje trajno bih zadržao za sebe:
Vladika Joanikije je dostojan ne samo patrijarhovog egzarha – mitropolita crnogorsko-primorskog, već i trona patrijarha srpskog.
Ipak, ne mogu da ne izrazim odvratnost prema večerašnjem iznenadnom odlasku nepozvanog premijera Zdravka Krivokapića u Beograd, sračunatog da sramnom zloupotrebom crkve povrati svoj gotovo srozani politički autiritet i anulirani rejting:
– Ko je Zdravka Krivokapića večeras u Begorad? Koliko ja imam informacije NIKO!!!
– Ko je Zdravko Krivokapić da vrši direktan politički pritisak na Sveti arhierejski sabor SPC?
– Ko je Zdravku Krivokapiću dao pravo da tumači volju vjernog naroda?
– Odakle Zdravku Krivokapiću pravo da mafiji i dukljanskom neonacističkom zlu da čitavih pet mjeseci manevarskog prostora za sabotažu Temeljnog ugovora? Vlada na čijem je čelu zavisi od Božene Jelušić, Suade Zoronjić, labilnog Marka Milačića koji prije pet godina na antiNATO mitingu nije želio da stane pored blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija…
– Što se Zdravko Krivokapić nije sjetio mitropolita Amfilohija prije nego je napisao i poslao onu sramnu čestitku Aljbinu Kurtiju?
Večerašnji upad nepozvanog Zdravka Krivokapića na Sveti arhijerejski sabor SPC ostaće vjerovatno upamćen kao najsramniji pokušaj zloupotrebe crkve u dnevnopolitičke svrhe ne samo u istoriji Crne Gore, već i šire.
Izvor: Fejsbuk
