Piše: Milun Zogović, poslanik DNP-a i predsjednik Administrativnog odbora
Danima nas ubjeđuju da premijer Krivokapić nije glasovima DPS-a smijenio ministra Leposavića, da je rezolucija o osudi genocida u Srebrenici dobronamjeran, prijateljski akt prema srpskom narodu i da je Beograd najveći neprijatelj i prijetnja Crnoj Gori.
U tako „istinitoj i dobronamjernoj postavci“ DF, naravno ima gazdu u drugoj državi a funkcioneri DF-a su Vučićevi plaćenici.
O čemu sada DPS-a da priča, čime on tako ideološki operušan da napadne DF?
Preoteli su mu svo oružje i municiju i šenluče danima po nama.
Političko marktinška logika da građani neće vjerovati sopstvnim očima očajnički se upinje da potre elemntarnu logiku i do temelja zamagli istinu.
Zar je toliko teško partnerima iz ambasada bilo reći da se Skupština Crne Gore već jednom određivala prema Srebrenici a prema stotinama zločina koji su se desili na teritoriji Crne Gore nije nikada i nijednom.
Nego je moralo o Srebrenici ponovo i ponovo.
Zašto je morao prst u oko srpskom narodu, eto ja tvrdim da nije.
Upravo je odbrana prava na postojanje srpskog naroda u Crnoj Gori, na odbranu svog identiteta, svoje vjere i svoje svete apostolske Crkve dovela do promjene vlasti.
Ne vezujući mišljenje za dolazak ili nedolazak DPS-a na sjedici Skupštine, smatram da premijer, sem nečijeg naređenja, nije imao opravdan i utemeljen razlog da zatraži smjenu ministra Leposavića.
Pa čak i da je imao razloge, a tvrdim da nije, kada je saznao da su dvije trećine parlamenare većine eksplicitno protiv smjene, valjda je trebalo da zastane i zatraži dogovor.
Umjesto dijaloga odabrao je da sa DPS-om pregazi vladajuću većinu i još jednom gurne prst u zenicu narodu koji ga je doveo na vlast.
Postavlja se pitanje u čije ime i za čiji račun se gura prst u oko sopstvenom narodu?
Vrijeme je majstorsko rešeto, pokazaće sve.
Istina se ne da zamagliti!
