Piše: Jovan Lakićević
Kao mirjanin, ja mogu i da privremeno zaćutim na ovom patriotskom Portalu, svjestan da svojim tekstovima u ovom turbulentnom nevremenu, ne mogu da doprinesem bitnijim promjena u našoj Crnoj Gori, budući da se mi, njeni građani, odavno ne pitamo ništa što je u vezi sa našom sudbinom.
Pogotovo otkad nas je Poglavnik, iz ličnih i porodičnih razloga upisao u NATO, najmračniju savremenu zločinačku organizaciju Planete, osnovanu prije 70 i nešto više godina za razbijanje i porobljavanje Rusije i Pravoslavlja… (Tatjana Gračova: „Kada vlast nije od Boga“ i „Sveta Rusija u borbi protiv Hazarije“).
Mogu ja i mnogi od nas mirjana da privremeno zaćutimo, ali najiskrenije mislim da naša Srpska pravoslavna crkva ne može i ne smije! Odnosno, naša Mitropolija! I ne samo zbog toga što je riječ o sudbinskim pitanjima budućnosti Crne Gore, u kojima je naša Crkva imala vjekovima presudnu ulogu.
Otuda me pomalo začudila izjava našeg (budućeg) Mitropolita Joanikija, od prije nekoliko dana, da „Miropolija SPC neće da se miješa u politiku…“
Bila bi to normalna izjava u normalnim vremenima.
Nažalost, mi smo daleko od toga. Niti su ovo „normalna vremena“, niti Miropolija Crnogorsko primorska SPC,može da zanemari ovo što se dešava u Crnoj Gori.
Veoma dobro znam koliko je ( budući) Mitropolit Joanikije, uz svog učitelja Mitropolita Amfilohija, doprinio preporodu pravoslavne , svetosavska Crne Gore. Riječ je o monahu koga podjednako volim i cijenim. Upravo zbog toga, mislim da mu se mogu i obratiti: Visokopreosvećeni, budući da sam pomnno pratio sva zbivanja u u Crnoj Gori u poslednjih , recimo, trideset godina, i znam, veoma dobro šta se dešavlo prelomne 97. godine, kada je Mitropolit Amfilohije podržao Mila, a ne Momira. Milo je tada bio bio deklarisani Srbin, a M. Bulatović – Jugosloven, i da je to opredijelilo Mitropolita da, uprošćeno rečeno, podrži Mila.
Mnogi su zaboravili riječi blaženopočivšeg Mitropolita kada je, nekoliko godina nakon toga rekao: „Gledao sam Judu gdje ljubi krst nad ćivotom Sv. Petra“, misleći na Poglavnika. I da ga je, više puta, nazvao – izdajnikom!
Dakle, visokopreosvećeni Joanikije, uz ljubav i poštovanje koje Vam dugujem, mislim da moja i Vaša crkva, poslije svega, ipak treba da se oglasi. Pogotovo što je u dobroj mjeri „kumovala“ u kadriranju nakon 30. avgusta. Kako i koliko, Vi to znate bolje od mene, običnog mirjanina. Ja sam kao novinar, premijera po preporuci Mitropolije, nazvao, odavno, na ovom Portalu, agentom spavačem. Rizikujući da, možda, griješim. Sada je izvjesno da su iznevjerene i moje, i Vaše, i što je najgore, i narodne nade. Ja sam zaćutao, ali naša Sveta Crkva ne bi smjela. Pogotovu što je Zakon o protjerivanju Pravoslaljvlja iz Crne Gore, (a, možda, griješim) još u nadležnosti Ustavnog suda. A Temeljni sporazum između SPC i Crne Gore, čeka potpis nekog budućeg premijera!
Dok se to ne desi, naša Mitropolija će morati „da se miješa“ u politiku. Pogotovu što su jednogodišnji bilansi „njihovog favorita“, uslovno rečeno, – katastrofalni! Naša Mitropolija, kojoj smo bezmjerno zahvalni za preporod duhovnog života u našoj postojbini, o tome bi, iskreno vjerujem, morala reći svoje mišljenje!
