PIŠE: SIBIN
Mnogo puta su se na brdovitom Balkanu presudni politički događaji po narod koji ih je izdejstvovao raspetljavali po principu – izdaja naroda I državnih interesa!
I to od strane upravo onih koji su se kleli u taj dodađaj, u svoju sposobnost (ekspertnost I znanje, etc.) da ga riješe u korist naroda I države.
Toj političkoj praksi priklonio se I profa Krivokapić Z.
Čačkajući temeljni ugovor za koji Patrijaršija u njegovoj sadašnjoj formi neće ni da čuje. Kamoli da aminuje!
Ne samo da smo, dakle, osiromašen, uz to smo I tvrdo skeptičan, pride dozlasvega mrzovoljan I narod koji ni na šta ne gleda bez odsustva sumnje.
Ako bismo pravo, narod ima mnogo razloga zašto je takav kakav je, jer da je, kojim slučajem drukčiji, npr., po pozitivnom profilu new age plitke psihologije, tek bi se onda moralo biti zabrinuto. (Biti balkanski optimista: pa hajde molim vas!)
E, sad, ono što je na neki teško objašnjiv način, recimo tako, dobro, leži jedino u činjenici da je naš čovjek prenatalno osuđen da bude prorok, po svim pitanjima a naročito onima koji se u politici automatski preokrenu u odgovore, u stilu: mi smo tu za vas! budućnost, to ste vi!
Što ce reći da niko više ni u pogledu čega ne može biti namagarčen, tako da je skeptik svaki onaj koji trezveno gleda I na realan način prihvata stvari.
Pitanje ko je tome doprinio: vlast koja uvijek dere kožu narodu, ili narod koji je realan kad podvuče crtu pitajući: pa kojem zlu da se priklonimo?
