Razočaran sam što nova vlast u Crnoj Gori nije promijenila odluku bivšeg DPS-ovog režima koja se tiče zabrane ulaska u Crnoj Gori, izjavio je u intervjuu za „BORBU“ Nemanja Vučković, diplomirani pravnik i nekadašnji predsjednik Studentskog kluba Pravnog fakulteta, kojem je i dalje zabranjen ulazak u Crnu Goru.
Da je DPS-ova odluka i dalje na snazi, Vučković je saznao 10. avgusta prilikom izkaska iz Crne Gore na graničnom prelazu u Rožajama. Prethodno je osam dan boravio na odmoru u Herceg Novom, a u Crnu Goru je tom prilikom bez problema ušao iz BiH.
Vučković je istakao da nikada nije povukao bilo kakav potez čiji bi cilj bio ugrožavanje države Crne Gore ili njenih građana, te da je ponosan na sve svoje aktivnosti i učešće u najvećoj demokratskoj i slobodoumnoj borbi i buntu srpskog naroda za svoja elementarna prava u Crnoj Gori, zašta je imao i blagoslove pokojnog patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija.
On je ocijenio da se, uprkos promjeni vlasti, mnogo toga nije promenilo u Crnoj Gori, misleći prije svega na položaj srpskog naroda koji je i dalje diskriminisan u Crnoj Gori.
Kako je naglasio, kod premijera Zdravka Krivokapića ne primjećuje želju i spremnost za akcije koje bi vodile korjenitim promjenama, već opredjeljenje za jedan pogubni kontinuitet u političkom životu, koji može dovesti do povratka retrogradnih snaga DPS-a na vlast.
Kako komentarišete činjenicu da vam je zabranjen ulazak u Crnu Goru ?
Sa velikim razočarenjem sam saznao za odluku države Crne Gore i njenih organa da moje ime bude na spisku osoba kojima je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Ušao sam potpuno normalno u Crnu Goru iz pravca Bosne i Hercegovine kako bih odmor proveo Herceg Novom i na istom uživao osam dana bez ikakvih neprijatnosti. Odluku da mi je zabranjen ulazak u Crnu Goru sam saznao prilikom izlaska iz Crne Gore na graničnom prelazu kod Rožaja.
Da li ste uopšte znali da vam je zabranjen ulazak u državu i ukoliko jeste da li ste očekivali da će se pri promjeni vlasti to promijeniti?
Mislim da ne postoji racionalno objašnjenje zašto se moje ime i dalje nalazi na tom spisku, iako sam sumnjao da postoji mogućnost da je i meni, kao i brojnim drugim ljudima poput intelektualaca Dejana Mirovića, Čedomira Antića, Matije Bećkovića ili članova grupe Beogradski sindikat ili pjevaču Vladu Georgievu – zabranjen ulazak u Crnu Goru. Poznato je da sam zajedno sa drugim studentima organizator više desetina skupova, tribina i događaja čiji je cilj bio da se javnost u Srbiji i regionu upozna sa ugroženim pravima vjerujećeg naroda u Crnoj Gori, otvorenom diskriminacijom koja se sprovodila nad Srpskom pravoslavnom crkvom, kao i ugroženim elementarnim ljudskim pravima srpskog naroda. Nikada nisam povukao bilo kakav potez čiji bi cilj bio ugrožavanje države Crne Gore ili njenih građana, te mogu reći da sam ponosan na sve svoje aktivnosti i učešće u najvećoj demokratskoj i slobodoumnoj borbi i buntu mog naroda za svoja elementarna prava, kao i na to što sam za sve aktivnosti imao blagoslov pokojnog patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija. Veliko razočarenje postoji i zbog toga što je ova odluka o zabrani donijeta vjerovatno od strane prošlog režima, a još uvijek nije poništena nakon promjene vlasti. Čim vidite da postoje zabrane i ograničenja, tu odmah postoji manjak demokratije i institucija. Kao što je mitropolit Amfilohije jednom rekao „jadna je država koja se plaši pesnika“, a povodom zabrane ulaska Matije Bećkovića i članova grupe Beogradski sindikat u Crnu Goru, ja bih je malo izmijenio i rekao „jadna je država koja se plaši omladine“. Nadam se da će se ova istovremeno i tragična i komična situacija konačno završiti, i da ćemo potpuno slobodno prelaziti i dolaziti jedni kod drugih, uz razvoj bratskih odnosa obije države.
Da li ste od nadležnih organa dobili bilo kakav odgovor o vašoj zabrani ?
Na moj zahtjev na graničnom prelazu da mi izdaju dokument koji objašnjava ovu odluku o zabrani ulaska njihovih organa, rekli su da oni takav dokument nemaju, niti mogu da ga dobijem. Ja ću zaštitu svojih osnovnih prava svakako zatražiti institucionalno i sudski, jer je moje pravo da se slobodno krećem Crnom Gorom, ako je i ona slobodna, jer ako nije, onda bi to značilo da naša borba i aktivnosti još uvijek nisu gotove.
Smatrate li da Vaš slučaj pokazuje da se u Crnoj Gori promjenom vlasti nije mnogo toga promijenilo?
Što se tiče mog slučaja i zabrane ulaska, nadam se da je u pitanju neažurnost organa i da će biti ispravljena odluka, odnosno da ću ponovo imati mogućnost slobodnog ulaska u Crnu Goru. Što se tiče cjelokupne situacije, slažem se da se dosta stvari nije promijenilo, prije svega mislim na suštinske promjene važne za srpski narod kako bi trajno izbjegli novu diskriminaciju, a to su sređivanje biračkih spiskova i dobijanje državljanstva za ljude koji više decenija žive u Crnoj Gori a nemaju državljanstvo, kao i zakonsko regulisanje pitanja glasanja dijaspore, kako se nikad ne bi dogodilo da glasovi iz Luksemburga određuju život hiljadama Srba. Takođe, ključnu važnost ima i popis stanovništva, kako bi srpski narod brojčano dokazao da je nezaobilazan faktor u političkom odlučivanju, a što će navesti velike političke subjekte da odustanu od zalaganja za diskriminaciju Srba po svim osnovama života i kako bi te partije bile konkurentne na političkoj sceni i potencijalno dobile glasove i Srba, moraće pokazivati više fleksibilnosti za srpsko pitanje i položaj. Izgleda da ne postoji interes Vlade Crne Gore da se potpuno zaustavi diskriminatorski odnos prema dijelu svojih građana, iako je situacija svakako bolja nego prije 30. avgusta, prije svega iz ugla zaposlenja građana srpske nacionalnosti.
Kakvo je Vaše mišljenje o radu Vlade Crne Gore i premijeru Zdravku Krivokapiću?
Vlada Crne Gore koja je sastavljena najviše od ljudi koji nemaju realnu političku težinu i ne dolaze iz partija, odnosno imaju ekspertski karakter, od same najave formiranja izazvala je veliku sumnju kod mene. Razlozi su čisto racionalne prirode, Crnoj Gori je nakon smjene trebala jaka politička Vlada, sastavljena od partijskih kadrova koji bi imali jasnu vezu sa svojim članstvom i biračima, kao i političku odgovornost za svoje postupke. Umjesto toga narod je dobio jedan eksperiment, za koji se vidjelo da nema političku volju za neophodne i nužne reforme, već djeluje izvan demokratskih pravila, tj. ljudi koji nisu birani na izborima i nisu učestvovali u političkoj borbi, dobili su svu vlast, što nužno ne može imati pozitivan ishod. Za mene kriterijum izbora ministara morala je biti i stručnost ali i bar decenijska borba protiv Đukanovićevog režima, kako ne bismo imali ljude koji su npr. trenutno ministri u Vladi, a pišu javna srca u komentarima istaknutim članovima DPS-a na društvenim mrežama, odnosno ministri su morali biti ljudi koji imaju jasnu volju i želju da razvlaste DPS u potpunosti, što je preduslov i suštinski povezano sa smanjenjem ili ukidanjem diskriminacije nad Srbima u Crnoj Gori. Nestanak DPS-a sa političke scene, njegovo razvlašćivanje i procesuiranje njegovih kadrova osgovornih za korupciju i kriminal, je u potpunoj povezanosti sa pravima srpskog naroda i prestankom diskriminacije. Ni kod Zdravka Krivokapića ne vidim želju i spremnost za ove akcije koje bi vodile korenitim promenama, već opredeljenje za jedan pogubni kontinuitet u političkom životu, koji može dovesti do povratka retrogradnih snaga DPS-a na vlast.
Kako je promjena vlasti u Podgorici uticala na odnose između Crne Gore i Srbije i da li su oni i dalje na nezadovoljavajućem nivou?
Mislim da je promjena vlasti u Crnoj Gori sigurno dovela do nekih pozitivnih stvari, prije svega do jačanja srpskih partija u Crnoj Gori, što je od osnovne važnosti za razvoj odnosa dvije države. Sve više rukovodećih pozicija, gradonačelnika, direktora, članova upravnih odbora itd. dolazi iz redova srpskog naroda, koji sigurno imaju želju za povezivanjem sa Srbijom i Republikom Srpskom, i sve će zavisiti od spremnosti i kreativnosti tih ljudi da opravdaju povjerenje građana a koje se odnosi i na razvoj ovih bratskih odnosa. Pored toga, postoji i nastavak negativnog trenda u odnosima a koji se tiču pitanja protjerivanja srpskog Ambasadora iz Podgorice, usvajanja Rezolucije o Srebrenici, Kosova i Metohije itd.
Da li ćete preduzeti nešto konkretno u vezi ove zabrane koja vam je izrečena?
Sigurno ću se konsultovati sa profesorom Dejanom Mirovićem koji je sa svojim pravnim timom pokrenuo institucionalne i pravne korake kako bi zaštitio svoja prava na dostupnost informacija o razlozima zašto mu je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Postavlja se još jedno pitanje, ako je meni zabranjen ulazak kada i nekim drugim pojedincima aktivnim u javnom životu, a čije aktivnosti su imali veze sa prilikama u Crnoj Gori, zašto je izgleda samo moje ime još uvijek na listi zabrane ulaska, uz mogućnost da se radi o neažurnosti njihovih organa, kako bi i moje ime bilo skinuto sa liste zabrane. Već sam se obratio MUP-u Crne Gore radi objašnjenja čitave situacije, kao i radi dostavljanja Rješenja o zabrani ulaska u Crnu Goru, jer na graničnom prelazu to nisam dobio iako sam tražio, vjerovatno zato što sam već napuštao teritoriju Crne Gore.
