Piše: Bećir Vuković
„Kad bi se čovek, malo posle svoje smrti, vratio na svetlost dana, sumnjam da bi ga sa radošću dočekali čak i oni koji su za njim najviše suza prosuli – tako se brzo sklapaju druge veze, tolika je nestalnost u prirodi ljudskoj, toliko naš život malo znači i u srcu one koju smo voleli… “ kaže Šatobrijan.
Kad vas jednom pospreme i otpuste, teško vas opet pripuštaju.
Ono što ste sa mukom mrvili cijelog života, pregrnu jednim zamahom lopate.. .
Najsvirepiju istinu dožive političari.
Kad narod jednom spusti cara sa nosiljkom na zemlju, nikad ga više neće podići, i uprtiti. Dobro je ako ga samo ostave pokraj puta, ako ga ne rastrgnu.
I nema segmenta ljudskog djelovanja, u kojem se odjednom stvari ne okrenu u suprotnom smjeru. Zato se nijedna pobjeda nimalo ne razlikuje od poraza. Pobjeda je samo lažni opis.
Isti vam je slučaj i sa izborima. Da se malo poslije izbora ponove izbori, često, pobjednik ne bi prešao ni cenzus.
Od uspenja do sunovrata tako je malo….
Čak i bogoljubivi bježe glavom bez obzira od onih koji su pušteni niz vodu.
Opet su dvije kote u centru interesovanja: Cetinje i Mojkovac. Komite na čelu sa Mojkovčaninom Veljovićem – brane Cetinje od crkve i vladike – a za to vrijeme policija provalila u fabriku cigareta u Mojkovcu.
Umjesto, da se Veljović pozabavi duvanom iz Mojkovca, on se digao u komite.
Drugi Mojkovčanin, Marković, posipa se pepelom, i udario kontru. Kaže da država nema prava da se miješa u poslove crkve. Veljović u brda, Marković u niti…
Niko kao Mojkovčani ne voli da daju kontru, i rekontru. U rukama nema ništa sem liša, a podvikne – kontra. A, drugi – rekontra. I prospu se…
– Jesu li našli duvan u fabrici..?
– Ne, nego sijeno, ćosaju se dvojica na buvljaku..!
Sa druge strane, neke druge tipove, koji se ne prave Englezi, naredili da se prekine sa švercom cigareta.
Zato policija posprema skladišta u Luci Bar, i fabriku duvana u Mojkovcu.
Tipove, koji se ne prave Englezi (nego su glavom Englezi), ne interesuju nacionalne i identitetske jednočinke na Cetinju. Njima je važniji duvan, što će reći – profit. Profit, i kvit…
Medo, sve zna. Kako Medo sve zna, a nije, baš, redovan u Hramu. Medo zna, jer vidi. Najteže je videti ono ispred nosa.
Najteže je naći pismo koje je na stolu. Ili se ne vidi od nosa…
Šuška se, da neki strani faktori predlažu Mickeja za predsjednika vlade. Ovo mi nije rekao Medo, ali jeste curnulo sa nekog drugog izvora. Možda se i prisnilo…
Ovo šuškanje u vezi Mickeja, vrlo je interesantno. Poslije šuškanja postaće i intrigantno.
Poslije šuškanja uvijek se nešto pojavi…
Duboka noć, more sne svoje sni, sjedim na terasi u Igalu, čitam Šatobrijana, a nešto šuška li šuška… Kad, izbi, jež…
Iako je ljeto, ali nije ošišan. Obilazu svoju teritoriju.
Đe ima dima, ima i pepela… Đe ima duvana, ima i dima…
