Premijer Zdravko Krivokapić je ponovo nastavio da zamajava javnost optužujući Vučića, Srbiju i Demokratski front radeći isto što i DPS, uz sve to krivi sve ostale očigledno ne vidjevši svoju nesposobnost.
Odgovarajući na pitanje da li bi sve bilo drugačije da je liderima DF, Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Nebojši Medojeviću ponudio konkretne uloge u izvršnoj vlasti kazao je da je to “jedna pretpostavka o kojoj je teško razmišljati”.
“Nikad ne razmišljam o tome šta bi bilo kad bi bilo. Uvjeren sam da je put koji smo izabrali najbolji i da će on biti potvrda mirnog i stabilnog prolaska kroz demokratsku tranziciju i da će dobrobit od toga imati svi građani Crne Gore, a ne samo jedna grupacija”, istakao je Krivokapić.
Na pitanje hoće li opstati vlada i ima li većinu u Skupštini odgovorio je da ova vlada, iako svi govore da ne postoji, funkcioniše punim jedrima.
Mi nemamo problem sa tim da li neke informacije cure, kao što smo imali u početnoj fazi zbog velikih odluka koje smo donosili. Mislim da DPS teško može da se oporavi od izbornih poraza koje su doživjeli. Narod Crne Gore je prepoznao šta je briga o građanima i to je najvažnije.
“Radimo u skladu sa programom koji smo usvojili i planiramo realizaciju velikog broja projekata tokom 2022. godine. Naravno, svi imaju pravo, u skladu sa Ustavom, da pokrenu pitanje povjerenja ove vlade. Znate zašto ga ne pokreću? Zato što bi se tada još jednom pokazao da lideri DF, koji žele da sruše ovu vladu, to ne mogu da urade bez zajedničkog kontakta sa DPS-om Mila Đukanovića. Znam pouzdano da su određeni poslanici DF, a možda i njihovi lideri, pregovarali sa DPS o načinu kako da sruše Vladu Crne Gore i kako da se organizuju sljedeći izbori. Stvari su vrlo jasne i ovo je godina kad maske moraju da padnu, bez obzira na to koliko su se dobro prilijepile za obraze nekih političara”, kazao je Krivokapić.
Takođe na temu Temeljnog ugovora Krivokapić je ponovo pokušao licemjerno da obmane vjerujući narod rekavši da krivica nije njegova već da je on taj koji je izigran.
“Svi su očekivali da ću da stavim taj potpis, koji je po njima bio prirodan, vjerovatno zato što im je moj psiho portret govorio da ću za Crkvu da uradim bilo šta. Pošto sam se taj dan konsultovao sa pravnicima u Vladi, meni je jasno rečeno da bi to bio jedan presadan. Bez obzira na sve to, ja sam odlučio da idem za Beograd kad sam shvatio da je mojoj supruzi malo bolje. Naravno, da ne bi postojala bilo kakva dilema, tokom puta sam napisao tvit koji je bio vrlo jasan. Ukazao sam na volju naroda u Crnoj Gori, koja je bila i te kako poznata svim episkopima koji su prisustvovali Saboru – da bi Joanikije trebalo da bude mitropolit. Tad sam rekao i da je najbolji termin za potpisivanje Temeljnog ugovora dan kad se upokojio blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Smatrao sam da bi to, na neki način, predstavljalo simboliku njegovog djelovanja. To je vjerovatno loše primljeno od njegove svetosti i određenih episkopa koji su prisustvovali tom sastanku i ispalo je kao da ja opstruiram dogovore koji su već unaprijed pripremljeni. Vjerovatno je tek tada shvaćeno da ja ipak predstavljam jednu državu i da ona mora da reaguje u skladu sa zakonom i Ustavom. Bio bih nedostojan pozicije koju obavljam da sam u tom trenutku potpisao Temeljni ugovor, jer na teoriji svršenog čina se ne smiju bazirati odnosi crkve i države”, ističe Krivokapić.
