Piše: Bećir Vuković
Poražen je režim Mila Đukanovića, a mi nijesmo pobijedili.
Vlast su uzeli oni koji nijesu učestvovali na izborima.
Više od polovine vlade, glasalo je za poraženi DPS, ali oni danas drže vlast.
Nikad nije bilo da poraženi uzme vlast. Takvu formulu nećete naći u skorijoj istoriji.
Poslije rušenja Berlinskog zida, nigdje u Evropi nećete zateći netaknuti komunizam, osim u Crnoj Gori.
Vlast su preuzeli sasvim slučajni ljudi, od kojih je većina na tim izborima bilo na strani DPS – a, i zbog toga je danas ovako katastrofalno stanje.
Vlast je dotakla dno, a narodu je, sa druge strane toga dna – prekipjelo – i nemojmo se čuduti ako narod opet krene da iz temelja ruši ovu vlast, kao što je srušio i Đukanovića.
Antisrpska vlast, policija i – parapolicija – komiti i ostaci – komiteta – i kabineta – na čelu sa predsjednikom države, zabranili su vjernom narodu da prisustvuje ustoličenju mitropolita Joanikija.
Ustoličenju mitropolita prisustvovaće antisrbi i udbaši.
Ja sam antikomunista, i neću prisustvovati ustoličenju mitropolita.
Ne daj bože da je narod branio crkvu, kao što vlast brani crkvu od naroda.
Čovjek je najveća svetinja. Narod je svetinja. Svetinja je odbranila svetinje.
Na kraju, nova vlast je prevarila najveću svetinju, i proglasila je svjetinom. Samo se svjetini zabranjuje okupljanje.
„Nijesam ja crkva. Nije patrijarh crkva. Narod je crkva, a crkve bez naroda nema“, rekao je mitropilit Amfilohije.
Narod nije znao da je u noći 30. avgusta 2020. godine, neko ujahao – u drvenom magarcu – i izdao ih. Konačno, morali bi – raskovati – drvenog magarca. I, ne samo raskovati magarca, nego i naći majstora koji ga je skovao, i dovukao.
Ustoličenje mitropolita jeste kruna litija. Ali, ta kruna ne pripada narodu. Ne postoji ni jedna kruna koju narod nije stvavio na glavu i Caru, i Patrijarhu. Samo u Crnoj Gori je sve naopako.
A, naopako je zato što su na vlasti oni koje narod nije birao da bi se već trećeg dana u famoznom ‘Sporazumu’ odrekli svetinja na Kosovu.
Ispada, da je crkva odmah – na početku – trebala pozvati narod da ne izlazi na litije, pa ga danas ne bi ni pozivala da ne dolazi na ustoličenje mitropolita.
Da li će vjerujući narod gledati na televiziji ustoličenje mitropolita, ili samo slušati radio prenos na „Radio Svetigori“, još niko ne zna.
Smije li vlast jedne države da ustukne pred ikakvim unutrašnjim prijetnjama. Smije li vlast da ustukne pred mafijom.
Smije li stražar u zatvoru da da ključ ubici koji je iza rešetaka.
Ako odstupi korak nazad, onda, ta vlada nije sposobna da vodi državu.
Premijer u Vijeće za nacionalnu bezbijednost – vraća – bivšeg ministra policije. Možda bivši ministar treba da pomogne ustoličenje mitropolit. Ali, sa druge strane ograde nalazi se bivši direktor policije.
Samo da ne dođe do sukoba između bivšeg ministra policije, i bivšeg direktora policije.
Umjesto da direktor policije odgovara ne za poslednji, nego za pretposlednji slučaj, odnosno, za petpetposlednji slučaj, i redom unazad trideset godina.
Mitropolija se nije smjela povući pred policijom, nego tražiti od vlasti da obezbijedi vjerujućem narodu prisustvovanje ustoličenju mitropolita Joanikija. Ili, jasno reći da vlada – podnese ostavku.
Mitropolija nije smjela pozvati narodu da ne dođe u crkvu koju je odbranio, i iščupao iz ždrijela nečastivig i – izopštenih – iz crkve.
Na kraju – izopšteni iz crkve – zabranili su narodu da prisustvuju ustoličenju mitropilita. Zašto je tome tako. Zato što su i dalje na vlasti – izopšteni iz crkve.
Tokom ustoličenja mitropolita, na Cetinju će biti prizori kao na Moračkoj fresci pakla.
Hoće li biti zabranjeno komitima iza ograde da hule na Patrijarha Srpskog Porfirija, i na drevni Ton Zetskih Mitropolita.
Ne, neće im biti zabranjeno da hule. I, te slike će obići svijet. A svijetu, ko svijetu, svijetu kakav jeste, to su dobrodošle slike. To je i scenario komite Mila Đukanovića.
Realizovanje tog scenarija obezbeđivaće antisrpska vlast. Po svakom scenariju radi se o prevari naroda.
Uoči ustoličenja mitropolita niko ne smije da pere ruke. Ili se radi o – pranju sapuna – a ne o pranju ruku.
Vjerni narod nije faktor nestabilnosti, nego kapuljaši i crne trojke koje vodi bivši direktor policije iz Podbišća, i šef iz Rastoka.
Zadatak vlasti je da hapsi one koji izazivaju nerede, a ne da zabranjuje vjernom narodu da prisustvuje velikoj svečanosti, i velikoj mu radosti.
Na kraju, od svega imamo rezultat – kohabitaciju: Đukanović, Krivokapić, Bečić…
To su komite na čelu sa Milom Đukanovićem i tražili. To je na Cetinju ravnom i potvrdio vođa komita Đukanović, u prisustvu predsjednika Turske.
Obrnula ni se zla, ni pređi naći kraj, što reko narod.
Što su tražili, to su dobili od antisrpske vlasti. To je veliki uspjeh komita, i još jedan u nizu poraza poraženog naroda.
Opet su – svi – prevarili na stotine i stotine hiljada vjernog naroda. Ili, međunarodni tzv. faktor, iza scene povlači svoje – poteze – kojim bi Srbe u Crnoj Gori potpuno izbacili sa scene.
Prije svega, narod su prevarili oni koje je narod tačno prije godinu dana doveo na vlast. Ali, nijedan narod to ne prašta.
Srbi u Crnoj Gori su poput vojske koja je više od pola vijeka izložena neprekidnoj vatri u rovu.
Policija samo obezbeđuje homoseksualce, i komite. A vjernom narodu zavranjeno je svako mirno okupljanje.
Uskoro bi mogli zabraniti da se i krstimo. Davno sam napisao stihove:
– Je li zabranjeno da se prekstitim..?
– Ne, nije, ali nije ni lepo..!
