piše: Vladimir Vukićević, politički analitičar i kolumnista “Borbe“
U nenormalnim uslovima, nedemokratskim i pod mafijaškim terorom jedne dobro organizovane kriminalne grupe koja je 30 godina ušla u svaku crnogorsku kuću i napravila haos, posijala mržnju, jad i nemoral, jedan mali, veliki narod uspio je da se biračkim listićima izbori za prvu smjenu vlasti u istoriji ovih prostora.
Izbori 30. avgusta prošle godine su, kao i svi organizovani pod vlašću DPS, naslednice Saveza komunista, bili nefer i nedemokratski, ali narod je masovnim izlaskom na birališta uspio da pobijedi. Poslije veličanstvenih litija koje je vodio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, bez ijedne dječije suze a kamoli kapi krvi, kriminalna DPS je konačno pala. Kako za nas mnoge koji smo mislili da to nikada nećemo vidjeti, tako i za one heroje koji su otišli, a nisu dočekali taj dan. I jedno je sigurno: nema te sile koja DPS može više vratiti na grbaču ovoga naroda, nema te prodaje, izdaje i prevare. Ne. Sa DPS je gotovo za sva vremena.
O sistemu koji je gradila ta parapolitička organizacija, produžena ruka crnogorske državne mafije, napisane su tone tekstova i analiza, za 30 godina je rečeno i napisano gotovo- sve. Narod je očekivao demontažu toga Zla, sasijecanje Zla u korijenu. Bio je gladan hleba, opljačkan do kosti i bez perspektive, ali je tražio pravdu. Znali smo da promjene ne mogu doći preko noći, ali već na samom početku procesa tranzicije dočekale su ga nove/stare prepreke. Prvo u liku onih prepredenih Đukanovićevih mešetara, njegovih starih, ratnih i antiratnih drugara-profitera, njegovih tajkuna.
Žarko Rakčević i Miodrag Perović, kao članovi političkog savjeta URE koja je bila ‘’tas na vagi’’, zlokobno su najavili javnosti da ih rezultati izbora ne zanimaju, pa su već na prvoj lekciji iz Uvoda u demokratiju, kao suštinske antidemokrate, glatko pali i bacilli pod noge narodnu volju kao vrhovni princip. Poručili su da oni jedino podržavaju plan o tzv. ekspertskoj vladi. Ucjena kao sredstvo u političkoj kombinatorici predstavljena je kao nešto potpuno normalno i legitimno. Na iznenađenje mnogih, umjesto da kao nosilac ubjedljivo najjače liste nove parlamentarne većine odbije tajkunski napad, pridružio im se i nosilac liste za Budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić, koji je brzo poslije izbora otišao najdalje moguće, pa je sve one ljude koji su sa njim bili na listi, koji su vodili, osmislili i finansirali kampanju pobjedničke koalicije nazvao nedostojnim i zabranio im ulazak u Vladu. Preko tajkunskih medija stvorena je atmosfera da funkcioneri DFa i SNPa žele fotelje za sebe, da su pregovori oko sastavljanja Vlade upali u ćorsokak zbog njih i njihovih apetita. Nedjeljama je trajalo zamajavanje već umorne javnosti, Krivokapić je slao ponude strankama parlamentarne većine o raspodjeli ministarstava shodno podršci dobijenoj na izborima, da bi jutro poslije upokojenja mitropolita Amfilohija liderima koalicije ZBCG dao ponudu po principu ‘’uzmi ili ostavi’’- ekspertska vlada ili ništa. I na tu ucjenu se pristalo. A onda je istoga dana, princip tzv. ekspertske vlade bez političara pogažen, najavom ulaska u vladu Dritana Abazovića, lidera URE. To je bio samo početak nekonzistentne i prevarantske politike Zdravka Krivokapića, čovjeka koji je mijenjao stavove iz dana u dana, iz sata u sat, konstantno ratujući sa najvećim konstituentima vladajuće većine, uvodeći time i svoju Vladu i Crnu Goru u političku nestabilnost.
Miodrag Lekić je u današnjem komentaru povodom godišnjice velike pobjede konstatovao ‘’da je veliki problem i generator političke krize neizgrađena kordinacija između vlade i parlamentarne većine. Taj raskorak nije stvoren baš spontano već u kombinaciji nedostatka elementarnog političkog obrazovanja i opredijelenja da se sitnim ili krupnim lukavstvima proizvede neki interes, a zapravo velika institucionalna konfuzija. Do mjere da premijer, time i vlada nemaju ni blizu većinsku podršku u paralamentu. Na tom planu premijer ima veliku odgovornost, jer je „samostalno ili navođen u tom pravcu“ izabrao da na otvoren, „na momente i primitivan način ignoriše čak i napada parlamenarnu većinu“ koja ga je izabrala za premijera. „Pritom ne dolazeći, opet u maniru prethodne vlasti, ni na radna tijela parlamenta gdje je bio obavezan po zakonu.“
Da ne bismo čitaocima oduzimali dragocjeno vrijeme nećemo navoditi sve ono što je Krivokapić obećavao u izbornoj kampanji kao nosilac liste pobjedničke koalicije, jer gotovo sve od toga obećanog nije ispunio. U najkraćem, spoljna politika je u potpunosti preuzeta od DPS, a na unutrašnjem planu nije urađeno gotovo ništa. Kriminalni sistem je ostao netaknut, brojni DPS kadrovi su ostali na visokim funkcijama, sistemski antikorupcionaški zakoni nisu doneseni, lopovi se šepure na tviteru i slobodi, varanje mitropolita Joanikija i patrijarha Porfirija glede potpisivanja Temeljnog ugovora i tako u nedogled. Jedino u čemu su Krivokapić i njegova ekipa u Vladi bili uporni jeste rat sa zvaničnom Srbijom, tretiranje Demokratskog fronta kao neprijatelja koji ima ‘’mentore van Crne Gore’’ i korišćenje državnih resursa u privatne političke svrhe, kao platforme na kojoj se gradi još jedna stranka- tzv. demohrišćanska, čije je osnivanje u toku. Dakle, sve ono što je bilo obilježje kriminalne DPS vlasti preuzeo je sam Krivokapić. Istina, nemajući snagu i autoritet ni kao čovjek ni kao političar, ne hapsi svoje političke protivnike, ne bije i ne truje narod, ne sudi na politički montiranim procesima, ali to ne umanjuje stepen njegove izdaje i prevare naroda. Niko u političkoj istoriji Evrope nije za tako kratko vrijeme srozao svoju popularnost kao on, a svoje ime upisao crnim slovima u nemalu Knjigu političkog beščašća Crne Gore.
I danas, kada po ko zna koji put otvoreno vara narod i poslije izjave da će na ustoličenje mitropolita Joanikija ići bez obezbjeđenja poručuje da na Cetinje toga dana, ipak, neće ići, ‘’jer je takvo obećanje dao ambasadorima’’, nesretni Krivokapić nastavlja sa jeftinim politikanstvom. Na jasnu najavu DF da ukoliko se Zakon o popisu ne nađe na dnevnom redu parlamenta u septembru ruši njegovu Vladu, Krivokapić odgovara kako ‘’nikada do sada nije zabilježeno da vlast obara samu sebe.’’ Ponižavanje inteligencije ovog napaćenog naroda je takođe jedan od njegovih manira, pa podsjećamo da je upravo Krivokapić svog ministra pravde Leposavića srušio u parlamentu zajedno sa Branom Gvozdenovićem, Petrom Ivanovićem, Ivanom Brajovićem i Raškom Konjevićem. Ovog poslednjeg je toliko ishvalio na martovskom zasijedanju parlamenta da ga je poželio u redovima svojih demohrišćana. Nezapamćeno je u evropskoj političkoj praksi da predsjednik Vlade podršku za smjenu svog ministra traži od opozicionih poslanika, bez ikakvih konsultacija sa istim onim poslanicima koji su ga izabrali za premijera.
Krivokapić je već prošlost, propali političar i najružnije lice veličanstvenog 30. avgusta. Pobjeda 30. avgusta se ne brani od propale DPS, nego od njega i ekipe oko njega i to je suština problema u kojem se nalazimo na godišnjicu velike pobjede. Čedomir Antić je danas bio hirurški precizan: “Krivokapić je deo puta, važno je da ne zaboravimo pravac i cilj. Bez obzira na takve slučajne saputnike, koji su nažalost bili neophodni jer je i takvih birača na desetine hiljada. Tužno je samo kada su političari gori od najgorih građana, a još je strašnije što budala po pravilu napravi veću štetu od zlikovca.“
Smjena Zdravka Krivokapića je nužnost. On je pajac i klovn (Miodrag Lekić), nedostojan funkcije koju obavlja i nedostojan veličanstvene pobjede. Boško Vukićević je danas zapisao: “Nikakvo naknadno preumljenje, metamorfoza, prevara i izdaja Zdravka Krivokapića ne mogu ukaljati veličanstvenost te pobjede slobodnih ljudi“. Razloga za razočarenje ima na pretek, umorni su svi od neispunjenih obećanja, prevara i izdaja, ali cilj demokratske i slobodne Crne Gore, uređene kao civilizovane države u kojoj se poštuju ljudska prava svih, toliko je veliki da ga ne mogu likovi poput Krivokapića i sl. kilibardijanaca urušiti. Borba se nastavlja, još odlučnije i još jače, jer proces oslobođenja i demokratizacije nema alternativu.
Do konačne pobjede, dobri ljudi.
Ne damo 30. Avgust!
