Piše: Bećir Vuković
Sotona najjače udara na najtvrđa vrata, i na sveta mjesta.
Odavno je sagrailo udario na Crnu Goru, da bi jutros rogove polomio.
Da su sveštenici zakadili tamjanom – umjesto što je policija bacila suzavac – nastala bi još veća gužva i jurnjava, cika, i piska…
Predsjednik države na čelu državnog udara. Istorija Evrope takvog predsjednika ne pamti.
Ako takav predsjednik i dalje ostane predsjednik države, onda, tu nema ni predsjednika, ni države…
Uostalim, poslije propalog državnog udara, predsjednik Đukanović je poslao najopasniju poruku: ovo je – kraj – poštovanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori – a naročito na Cetinju.
Uostalim, to je otvoreni poziv na ponovni bunt, i linč, i udar na crkvu. Sve to i slično, na nekom drugom mjestu (a ne iz kabineta), Đukanović mora – malo – preciznije pojasniti..!
Đukanoviću se na pravi način vratio državni udar. Tako to Bog udesi…
Prosto rečeno – na nos mu se vratio onaj – takozvani – državni udar…
Kakva je razlika između državnog udara kojeg je „organizovao“ Milan Dušić sa plastičnim koljenom, i državnog udara koji je organizovao Milo Đukanović.
Danas se Dušić u brk smije Milu Đukanoviću…
Jedino što je zajedničko Dušiću i Milu jeste – što će i Milo – tražiti utočište u Ambasadi Srbije…
U svakom slučaju Milo nije imao – petlje – kao njegov savjetnik – da po (kružnom toku), odnosno – petlji – na ulazu u Cetinje – kotrlja kamionske gume…
Pa, ipak – prdnjava je u prdekani. Mada, ne slažem se sa takvim omalovažavanjem moga zemljaka….
U istoriji Crne Gore, Milo Đukanović će ostati veći izdajnik i od prokletog ustaše Sekule Drljevića…
Rat je rat, izdajstva su uglavnom vezana za ratove, ali izdati u miru svoj narod, i dovesti ga na ivicu ambisa – najteža je izdaja.
U istoriji Crne Gore nijedan vladar nije vodio svoj narod protiv svoje crkve i – ćivota svetog Petra Cetinjskog – osim Mila Đukanovića.
Rukopoloženja mitropolita na Cetinju nijesu ometali ni Turci, ni Austrijanci, čak ni komunisti. Ali, jeste Milo Đukanović…
I bivši predsjednik Filip Vujanović, u zoru – u štiklama – je preskočio barikade, uz bodrenje – romita – i – komita – e, viva, e, viva, e, viva…
Filip na barikadama u lakovanim – štiklama – visokog sjaja…. I sa crnom maramicom u džepu riđeg sakoa…
Docnije, Filip je u štiklama bježao po kaldrmi. Nastala je i pucnjava na policiju. Kakva pucnjava. Pucnjava onih koji bježe.
Najgore je kad pucajući bježiš…
Još i gore je kad Milo komanduje – napred komiti i romiti – a on se zaključa u kabinet…
Avetinjski su izgledali balkoni cetinjski sa šahovnicama i fašističkim zelenim zastavama….
Skoro su romiti i komiti urlali na Cetinju – ovo je, Turska, ovo je Turska….
Desilo se čudo na Cetinju i Obilića poljani – desilo se čudo na ćivotu svetog Petra Cetinjskog – ustoličenje mitropolita Joanikija – koji je sa Patrijarhom Porfirijem iz neba sletio u Cetinjski manastir…
Poljak, Jovan Pavle II, ustoličen je u Rimu, a Rim i cijela Italija slavili su mjesec dana…
Ustoličenje mitropolita Porfirija u Zagrebu, proteklo je bez jednog jedinog incidenta…
Tokom ustoličenja Joanikija – Srbina iz Crne Gore – predsjednik Crne Gore na čelu mafije – spremao je državni udar…
Ako je mitropilit Joanikije okupator, zašto ga Cetinjani nisu dočekali sa cvijećem…
Crnogorci, o, crnogorci svih nacija, dozovite se pameti..!
