piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE
Na Cetinju 4. i 5. septembra se odvijao školski primjer državnog udara, koji bi se mogao nazvati kohabitacioni državni udar, jer je bio direktno organizovan od strane Kabineta predsjednika Crne Gore, uz prećutnu podršku tužilaštva.
Scenario državnog udara je bio detaljno isplaniran, a uloge glavnim akterima unaprijed podijeljene.
Istraga o svim bitnim okolnostima ovih dešavanja mora biti brza i sveobuhvatna, jer DPS sa satelitima neće odustati od pokušaja destabilizacije Vlade i parlamentarne većine i pokušaja nasilne promjene vlasti.
Dok se vodi istraga o proteklim dešavanjima, najvažniji segment koji mora biti detaljno provjeren jeste uloga i postupanje dijelova MUP-a.
Sada je već jasno da je Cetinje imalo dva scenarija, prvi “emotivna kolebljivost“ koji je značio da policija ostane pasivna, da po procjena menadžmenta MUP-a se zbog velikog bezbjedonosnog rizika odustane od svečanog ustoličenja mitropolita Joanikija i druga rezervna varijanta, takozvana “čvrsta opcija“ , koju bi DPS sa satelitima primijenio da se u slučaju da se ipak krene u akciju razbijanja demonstarcijama prolije što više krvi i da se spriječi ovaj svečani čin.
Oba scenarija su bila u konačnom dobitna za bivši režim jer bi oni vodili padu Vlade, internacionalizaciji političke scene u Cnoj Gori i povratku bivšeg režima na vlast.
Na sreću desio se treći, iznuđeni scenario, koji u situaciji očigledno loše procjene i djelovanja pojedinih struktura u menadžmentu MUP-u, bio jedini mogući.
Ovaj scenario je na sreću u poslednjem trenutku prihvaćen od strane premijera Zdravka Krivokapića, a odlučno i jako podržan od lidera DF Andrije Mandića i Milana Kneževića, kao i od Demokratske Crne Gore.
Sve je rezultiralo najboljim mogućim ishodom u jednom izuzetno nepovoljnom trenutku zbog dotadašnjih dešavanja, ili bolje reći nedešavanja na terenu.
Ovakav zajednički pristup Vlade i parlamentarne većine mora biti primjer kako treba djelovati u narednom periodu, jer hobotnica nije odustala od svoga nauma. Da bi se u što kraćem roku i desilo složno i sinhronizovano djelovanje Vlade i parlamentarne većine, potrebno je da dio tima u punom smislu ove riječi bude i URA, oslobođena negativnog uticaja “druge familije“ i koncerna Vijesti.
Svi oni koji poznaju strukturu i rad sektora bezbjednosti znaju da takozvano emotivno kolebanje glavnih ljudi u tom sektoru je nedopustivo. Pod pretpostavkom da čak to emotivno kolebanje nije imalo nikakve veze i konekcije sa Glavnim štabom nasilnih demonstracija, koji je bio smješten u Gradskoj kafani, svi emotivno kolebljivi rukovodioci i starješine u MUP-u ne mogu više ostati na svojim mjestima.
Ta emotivna kolebljivost ovaj put, spletom okolnosti i odlučnošću dijela parlamentarne većine, da se mora primijeniti sve zakonske mogućnosti na odbrani i poštovanju Ustava, nije dovela do nesagledivih posledica, ali u nekoj narednoj situaciji bi mogla biti kobna po Vladu i građane Crne Gore.
Vojna i policijska doktrina ne poznaju pojam emotivne kolebljivosti jer to je neodlučnost, odsustvo hrabrosti i sposobnosti djelovanja u kriznim situacijama, sve suprotno onome što je menadžment MUP-a trebao biti.
Zato, ako ministar Sergej Sekuluć i direktor Uprave Zoran Brđanin zaista nijesu bili dio scenarija DPS hobotnice, a gotovo sigurno nijesu, već su te večeri bili samo neodlučni, uplašeni i emotivno uplašeni, častan izlazak iz ove situacije im je da odmah podnesu ostavke. Ili da javno izađu i kažu sve što treba da javnost zna, a tiče se dešavanja kritične noći. Svako njihovo ćutanje u ovom momentu daje za pravo svima da kreiraju svoje istine.
Isto tako, i neki drugi koji danas barjače da su pobjednici dešavanja u noći između subote i nedelje, prije svega lider URE, Dritan Abazović, mnogo prije Brđanina treba da ponudi svoju ostavku, jer je koordinator bezbjednosnih službi.
Time bi olakšali posao Vladi i parlamentarnoj većini da odmah krenu u žestok obračun sa svima onima koji su i dalje odlučni da napadaju Ustav kako bi zaštitili sebe i svoje bogatstvo.
Emotivno kolebljivim osobama nije mjesto na glavnim pozicijama u MUP-u, mnogo bi im više odgovaralo, a i bilo korisnije za cjelokupno društvo, da daju doprinos kroz rad kao aktivista neke NVO ili Komisije za kontrolu rada i postupanja policije.
