Piše: Mihailo Medenica
Rekoh već da je suludo trošiti vreme i reči na onu evolucijsku nepogodu zvanu – Vuk Daničin Drašković, no porekoh jer, čini mi se, još gore je oćutati takvima i dozvoliti da se zlo raskomoti i razgrlati.
Evo „komitsko“ politički komesar još nariče nad Cetinjem tvrdeći kako je ustoličenje mitropolita Joanikija bio nasilan čin kojem je, da zlo bude veće, kumovala Rusija lično.
Dakle, autoru „Ruskog konzula“, vikend ravnogorcu, (ne)čoveku koji se zaklinjao i koji nas je zaklinjao u svetu Srpsku pravoslavnu crkvu i Rusiju, mizerniku koji je celivao krvavu ruku Medlin Olbrajt- danas svo zlo ovoga sveta dolazi upravo iz SPC i Rusije!
Nesoj je to koji je svašta bio po malo ali je samo jedno iskreno i suštisnki ostao- komunista, ništak, NATO trećepozivac i nokšir za svačiju guzicu (da prostite)!
Da imaš obraza, da znaš za Boga, da ti je išta sveto osim tog bradatog trupca na ramenima-rekao bih ti: “Stidi se, Vuče Daničin Draškoviću“, no stid kod tebe, kao i sve ostalo, ima cenocnik, tarifu…
Kako je to ustoličenje mitrpolita bio nasilan čin, avetinjo?
Tako što je vladika uveden u tron svojih slavnih predaka, u srspkoj svetinji, manastiru u kojem su stolovale neke od najumnijih i najduhovniji srpskih glava, u gradu Ivana Crnojevića, Svetoga Petra Cetinjskog, Njegoša, knjaza Danila, kralja Nikole…
Pod Lovćenom su patrijarh i vladika svete Srpske pravoslavne crkve nasilnici, a oni koji su i kamen spalili jurišajući ko Turci na srpske glave- oni su šta, u dubokoj koroti zbog gubitka „slobode“, ili pameti?!
A, gde je to, div-junače Daničine suknje trebalo da bude ustoličen mitropolit pa da ne bude „nasilno“- u mraku i potaji nekog bircuza pred Cetinjem, mada je tušta tih bircuza premetnuto u „bogomolje“ tebi draže „crnogorske pravoslavne crkve“, pa kad uđeš ne znaš dal da naručiš lozu il staneš na „liturgiju“, il najbolje oba pa te Miraš ujedno ispovedi lozovačom i pričesti pršutom.
Bedo, ti si našao da Cetinje braniš od rukopoloženja na zemlji koja je čitava rukopoložena svetom Srpskom pravoslavnom crkvom!
Nije manastira u Crnoj Gori no je čitava manastir!
Od manastira postala-manastirska ostala i ostaće doveka, daće Bog!
No, ono što Bog neće dati – daju Rusi, izdašno, supruzi ti, carici Danici, plaćajući joj apanažu od sedam i nešto hiljada evra mesečno ni za šta, da bi neka hoklica u bordu direktora NIS-a zvala njenim imenom!
Ta ti milost Rusije ne smeta, dabome, bez razlike što ti se svako malo pričini kako se vrata samog pakla otvaraju nad Moskovom, no i taj pakao je za tebe raj ako je u njemu bankomata…
Tebe, Daničinog malog i narečenu Danicu ta mrska Rusija doslovno hrani!
Izdašno, bogato, ne da kaplje nego preliva, ničime zasluženo, baš ničime, i to ne smeta, naprotiv, za razliku od sveg drugog što ima prizvuk ruskoga a tako para te osetljive uši i dušu Vuka manitoga.
No, donekle te razumem, bivši Srbine-vazda Jugoslovenu, izdao si sve što si mogao osim sebe!
Činiš što ti je volja jer ti se može, dozvolili su ti, mada zaista ne razumem kome i za šta ti trebaš stari i polupani nokširu, no izgleda trebaš..?
Ćuti ti se i previše, toleriše što nikome ne bi, pa zaista na kraju mogu samo da postavim pitanje voljenoj braći ruskoj: zašto, pobogu?!
Zašto ćutite i plaćate svojega dušmana?!
Ako je i zarad nekakvog mira u kući previše je, jer gde se zametnu Vuk Drašković i njemu slični – tu nema ni mira ni kuće!
Svoju je taj prodao, a neće vašu i moju…
Beskrajna je moja ljubav prema Rusiji, ali je beskonačno i nerazumevanje za neka vaša činjenja: sedam i kusur hiljada evra mesečne apanaže i sinakura za one koji bi vam drob razdrobili?
Ne razumem ja tu politiku, ne shvatam dokad će krvnik imati mesto u čelu stola u kući ožalošćenoga…
(IN4S)
