Piše: Slavko Fuštić
Veoma je aktuelna tema, donošenje zakona o porijeklu imovine.
Za efikasnu borbu protiv korupcije potreban je, između ostalog i zakon o porijeklu imovine.
Posebno je potrebno ispitivanje porijekla imovine javnih funkcionera i tranzicionih dobitnika. Kao i privatizacionih biznismena. Ovi zadnji posebno su interesantni , zbog uništenja dobrog dijela privrede Crne Gore, i ostavljanja radnika na ulici.
Dakle, zakon o porijeklu imovine trebao bi da bude polazna tačka u borbi protiv korupcije.
Ali, normativna izrada tog zakona biće veoma težak i zahtjevan posao. Mnogi izazovi biće ispred autora tog zakona.
Da li je moguće predvidjeti sve situacije sa kojima će se susresti oni koji budu primjenjivali takav jedan zakon?
Zakon mora da da efikasne odgovore, na mnoga pitanja.
-Šta bi sve trebao da sankcioniše, a šta bi trebao da štiti zakon o porijeklu imovine?
-Kako provjeriti imovinu stečenu u proteklih par decenija?
-Kako iskontrolisati račune u inostranstvu?
-Kako iskontrolisati imovinu koja se nalazi u inostranstvu?
-Kako iskontrolisati kastodi račune?
-Kako utvrditi imovinu političara iz bivše vlasti, ako se ta imovina formalno vodi na strane biznismene?
-Ko od porodice, lične i tazbinske, po direktnoj i pobočnoj liniji, i do kojeg stepena, treba da bude predmet kontrole?
-Da li je u opšte moguće ispitati sva zakonita i nezakonita ponašanja u proteklim decenijama?
To su sve pitanja koja bi mogla otežati efikasnost zakona.
Dosadašnja praksa sa ovom vrstom zakona u regionu, pa čak i u pojedinim zemljama EU, nije ohrabrujuća.
Najrigorozniji je zakon u Francuskoj, gdje za malu razliku prijavljene i utvrđene imovine kontrolom, oduzima se imovina.
Takođe, pokušaj sa sličnim zakonom je bio i u bivšoj SFRJ, a koji je dao poražavajuće rezultate. Sankcionisani su samo sitni prekršioci i privatni zanatlije. „Crvena buržoazija“ je ostala nedodirljiva.
Takođe, akcija „imaš kuću, vrati stan“ doživjela je potpuni fijasko.
Najvažnija je politička volja, da se takav zakon primijeni do kraja.
Ali, nije stvar samo u političkoj volji.
Postoje objektivna i realna ograničenja.
Bojim se da velika očekivanja od zakona o porijeklu imovine, neće baš biti ispunjena?
I sada postoje zakoni,(krivični i poreski zakoni) po kojima se moglo već postupiti, i bez zakona o porijeklu imovine? Po kojima su već mogli biti procesuirani „glavni osumnjičeni“?
Takođe je moguće, da bi zakon o porijeklu imovine mogao biti upotrebljen, kao instrument za pritisak, i za političke i druge obračune, sa protivnicima i neistomišljenicima sadašnje ili neke buduće vlasti.
Posebno , ako donja granica vrijednosti imovine. po kojoj bi mogao da otpočne postupak provjere, bude niska, kao što se pominje.
Mišljenja sam da će zakon o porijeklu imovine, više poslužiti za sprečavanje skorašnjih i budućih nezakonitih bogaćenja, nego što će donijeti pravdu narodu ili kaznu bivšim nosiocima vlasti, za nezakonito bogaćenje i lopovluk u proteklim decenijama.
Ali, bez obzira na sve, država mora da se bori protiv nezakonitog bogaćenja. Svakako, snažno podržavam donošenje zakona o porijeklu imovine.
Samo što ukazujem, da zakon mora biti veoma kvalitetno urađen, kako se ne bi pretvorio u instrument za legalizaciju nezakonito stečene imovine.
“ Raskošno bogaćenje, posebno uz pomoć korupcije i političke moći, udvostručuje bijedu siromašnih!“
