Piše: Bećir Vuković
Elem, otvorila se Pandorina kutija na nivou zemnog šara.
Što se tiče puštanja zla u etar na globalnom nivou, dakle svetskom, nije se mogao izbjeći ni mali Montenegro.
Montenegro je na Balkanu, što opet ima dublje veze sa Pandorom. Pardon, sa Pandorinom kutijom…
Da ne poniremo u grčku mitologiju i ne prelistavamo Hesiodov ep „Poslovi i dani“, koji je u to doba sadržao sva zla tada poznatog i otkrivenog svijeta, otprilike, u vrijeme kad su i – prazna nadanja – tragala za svakom tragičnom dušom…
Naime, devojčurak Pandora, kad je jednog popodneva sama ostala kući – igrajući se – ali i iz kobne – radoznalosti – podigla je – poklopac – sa ćupa, i sva zla tadašnjeg svijeta – rugajući joj se – razletela su se po svijetu, kojeg ne bijaše stvorio nijedan bog, i nijedan čovjek, već je bio vječno živa vatra…. i tako dalje…
Zla su izletjela, a Pandora je opet spustila – poklopac – na ćup, ostavljajući – unutra – izgubljenu – nadu…
Eshil će biti obazriviji pa će reći – prazna nadanja. Doista, ima li smisla – nadu – koristiti u jednini, pitanje je koje još uvijek čami bez odgovora….
Ćup – kao ćup – u žargonu, nije ništa pogrdno, pa ni u Crnoj Gori…
Ćup je u osnovi nešto mistično i veličanstveno, puno pustog blaga. Kad se nešto nastani – naseli – u mitu, garantuje mu se i status…
Drugo je, recimo, korito. Kad pomenete korito, namah pomislite na svinju, ili, političara koji se – prejeo – kako vazda naučava narod. Isto važi i za Mintenegro…
Na svetskom nivou – otvorila se – Pandorina kutija – što se tiče političara – lopova…
Iz Pandorine kutije (ćupa), izletjelo je i ime aktualnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića…
Dokle će ga krila unijeti, tek će vidimo, što reko jedan satiričar. Će, vidimo…
Posle ove vijesti koja je obigrala svijet, šta ostaje predsjedniku komita Milu Đukanoviću…
Ne ostaje mu ni – nada – kao terapijski proces…
Ne, ne ostaje mu – nada – ni kao fizička emocija…
Ostaje mu samo krpa od floskule kako je to napad na Crnu Goru…
Ko je, sada, poslije vijekova i vijekova, opet otvorio – Pandorinu kutiju – pitanje je svih pitanja…
Kako god, Pandorinu kutiju nije otvorio Državni tužilac Montenegra koji stoluje u ulici „Slobode“, nego neko mnogo moćniji, i mnogo opasniji…
Taj – sa velikom ćubom – kad otvori svoje – kutije – i svoje – ćitabe – ne zatvara ih dok u istu kutiju bez poklopca ne – zatvori – onoga koji se igrao sa metaforičkom vatrom…
Izgleda, opet bi valjalo pročitati i Popine „Male kutije“.
Ništa bez literature. Ništa bez mita, i drame, i poezije…
