U februaru 1961. godine, Leonid Rogozov bio je jedan od dvanaestoro ljudi koji su kampovali u, tada novoj, sovjetskoj bazi na Antarktiku.

On je ujedno bio njihov jedini ljekar. Zato, kada je sebi dijagnostikovao upalu slijepog crijeva, postojala je samo jedna stvar koju je mogao da uradi – morao je da sam sebi da ga izvadi.

 

Usred pustog Antarktika, bilo je nemoguće odletjeti zbog zime, a za putovanje morem trajalo bi više od mjesec dana. Rogozov je bio zatočen u bazi. Da je slijepo crevo puklo, mogao je da umre, zbog čega je morao da pokuša da uradi nešto što niko prije njega nije uradio.

Dvojica muškaraca iz ekspedicije postala su za ovu priliku asistenti i dodavali Rogozovu alat. Pored toga, imajte u vidu da nije postojala opšta anestezija.

 

 

sprva, Rogozov je koristio ogledalo, ali obrnuti prikaz samo je otežao dodatno stvari, zbog čega je na kraju radio na osnovu dodira. Evo kako je Rogozov to opisao svojim riječima.

“Krvarenje je bilo obilno, ali nisam žurio… Otvarajući peritoneum povrijedio sam slijepo crijevo i morao sam da ga zašijem. Bio sam sve slabiji i slabiji, počelo je da mi se vrti uglavi. Na svakih četiri do pet minuta, zastajao sam da se odmorim 20-25 sekundi. Konačno – evo je prokleta izraslina! Sa zaprepašćenjem sam primijetio crnu mrlju na njenoj osnovi. To znači da bi samo dan kasnije pukla… Srce mi je zastalo i vidno sam usporio, dok su mi ruke bile poput gume. Pa dobro, pomislio sam, završiće se loše svakako, tako da mi je preostalo jedino da ga uklonim.”

 

Rogozovljevo kockanje se isplatilo i on je preživio. Nakon operacije došlo je do postepenog oporavka. Tjelesna temperatura se vratila u normalu nakon pet dana, a šavovi su uklonjeni sedmog dana nakon operacije. Nastavio je sa svojim uobičajenim dužnostima nakon samo dvije nedjelje.

 

“Samooperacija” je dospjela u žižu sovjetske javnosti u to vrijeme, tako da je iste godine nagrađen Ordenom rada s Crvenom zastavom. Rogozov je umro 21. septembra 2000. godine u Sankt Peterburgu od raka pluća u svojoj 66. godini.

Tagovi