Piše: SIBIN
Ako smo I mi dio Evrope, čemu još insistiranje da smo I građani? Tako nešto je tautologija. Međutim, I besmisao koji ne bi smio da se potkrade jednom političkom projektu, nekamoli da mu bude bazično mjesto, iliti proizvodnja politike.
Još samo mali narodi morališu! U osobine provincije spada da se precjenjuje. Jedan lokalitet ne može sebe objektivno sagledati, I već zbog toga je tragikomičan. Ubijeđen kako počiva na neokrnjenim vrijednostima, tjera suze na oči, ali ne one koje su radosnice.
Kad se ovdašnji obrete u nekom kosmopolitskom gradu, teško da može steći nekakvo iskustvo. Ulica, npr. u Amsterdamu, za njega je predstava koja sablažnjava; šta može u pismu prepičati od tamošnjeg načina života I to odaslati u zavičaj? Neće valjda starmajci opisivati na koji način prostitutke gluvare po trotoarima, ili šta je osjetio ugledavši striptiz show u izlogu.
Garnitura mladih političara bez uprljanog backgrounda, pojašnjava kako prolazimo – „porođajne muke demokratije.“ Možda bi bilo učinkovitije uraditi carski rez? Kakogod, tranziciji I privatizaciji koje su na Balkanu eufemizam za pljačku I korupciju (prema Pandorinim papirima), institucije treba da stanu na kraju. Ali, one su privatizovane, zarobljene I kao takve stavljene u službu partiji na vlasti. Da bi se taj običaj prekinuo, potrebna je politička odvažnost, dakle kuražnost, a ne samo verglanje narativa kako nam je nasušno potreban emancipatorski zamah koji donosi promjene.
Koje? Ove što su nas dotjerale do ultimatuma URA-e, koja sa svega tri poslanika bi da nametne volju većini koja je do pada režima dovela, služeći se svim politički dozvoljenim sredstvima borbe, koji se nisu svodili na pozersko deklamovanje ofucanih floskulotina, sa sve diplomatskom pozom u viskopozicioniranoj stolici.
Neko je rekao da se za budućnost treba boriti. Unazad više od godinu dana nismo dobili ništa od prijeko potrebnih reformi, sve što smo vidjeli jeste nesnalaženje u organizaciji onih što čine vlast. To treba da nas opomene da ovim načinom možemo propustiti budućnost, naročito pošto je m’sje Makron opet ponovio da od proširenja EU nema ništa. (Do daljenjeg…)
Ili dogovor, dakle rekonstrukcija vlade, ili da opet prepustite narodu stvar u ruke pa da on napravi novi, sasvim novi politički momenat.
Situacija je otvorena, Kalamperoviću, štono rekao Brkicin junak Aprcović.
