piše: Dimitrije R. Vukčević
Politička Pandorina kutija zvana DPS se raspala 30. avgusta prošle godine. Jednim dijelom nagrizana podjelama, oksidirajući jer je u vazduh zagađen mržnjom, a drugim dijelom je popustila pod velikim brojem demona čiji je dom bila. Nakon raspada su raznorazni politički šejtani, vampiri i zombiji počeli da lutaju političkom scenom pokušavajući da stvore svoje privatne padorine kutijice. Otimajući se oko DPS biračkog tijela kao hijene oko zebre, svima je bio isti cilj. Okupiti “zdravo tkivo” DPSa oko svojih x,y,z osa i rotirati ga u svim smjerovima i velikom brzinom kako bi im se već pomućeni um dodatno izgubio u cilju veće i bespokornije poslušnosti.
Poljuljani integritet i apsolutna privrženost samo jednom Vođi dovela je do toga da se iz redova DPS ama baš niko od njihovog političkog tijela nije odvojio. Momenat koji je bio logičan nastavak poslednjih izbora se i desio – počele su da se formiraju nove stranke i strankoidi. Ali je došlo do velikog problema. U iščekivanju nove snage, novog lidera ili bilo čega NOVOG dobili smo gore od goreg. Iz svog političkog groba ustao je jedan sitni kotorski majstor i počeo da okuplja oko sebe rak ranu političke scene a to je “zdravo tkivo” DPSa. Da, onaj kotoranin koji je u bescijenje prodao pola miliona kvadrata naše zemlje za koju se vjekovima ginulo. Da, onaj mason koji je zabio nož u leđa Slavku Peroviću i doveo do razdora u LSCGu. Ta osoba koja se iz svoje političke smrti vratila kao zombi, sada tumara po raznoraznim političkim eventima i grize ljude kako bi stvorio armiju komit-zombija i oslobodio zemlju srpstva i svetosavlja. Sakriven iza crne kožne jakne svog vlasnika na Cetinju je pokazao svoje pravo lice. Lice kukavice koja nije stala uz svoj narod nego je stao na čašicu čivasa starog 12 godina koji mu je gazda platio. To je bio dan koji me jako zabolio jer Cetinje palo. Poklonilo se svojim dželatima, pljačkašima i uništiteljima. Nekoliko ljudi koji su izzviždali Filipa Vujanovića ne mijenja situaciju.
Jašući nas po raznim najčešće opskurnim portalima, kotorski zombi ima samo jedan cilj, jednog gazdu i jedan zadatak. Vratiti DPS na vlast kroz buduću saradnju koja će kulminirati koaliciom. Potvrdio je to i u jednom od svojih posljednjih tekstova u kojima od Pandorinih papira brani svoga vlasnika. Čovjeka koji je sistematski pune tri decenije sa svojom familijom i prijateljima cijedio Crnu Goru gurajući je u sociološko-kulturološki limbo. Zombi sa pjene od mora naoružan arogantnošu, zagrnut ohološću drskim tonom se obrušava na možda najeminentnije svjetske medijske kuće koje su se nakon 12 miliona dokumenata odlučile da objave istinu. Krenuti na 12 miliona dokumenata koje su sastavljani međunarodni novinari (BBC ,DW, Guardian…) za mene je isto što i objaviti rat Japanu.
Mržnja i zagađenost njegovog govora iako je obavijena jeftinom retorikom i pokušajima elokvencije, ipak nije predstavljena u subliminalnom već u direktnom obliku. Ta tehnika kojom se željenom objektu direktno daje do znanja šta da želi, šta je ispravno i šta se mora očigledno je preuzeta iz militarističkih sistema upravljanja jer je objekat lišen bilo kakvog rasuđivanja i donošenja ličnih odluka. Nedostatak originalnosti i priča koja se ponavlja još od pojave Bebe Popovića su njegov intelektualni maksimum. Fenomenologoija problematike ne leži u njegovom izlasku iz političkog ormara nego u činjenici da taj krčmar crnogorske obale ima saradnike i simpatizere u zoni društva koju neko može okarakterisati kao ljude sa socijalnim integritetom čiji je racio na malo većem nivou od onoga na kojem je srednji stalež.
Elita je ipak nepotrebna etiketa za takav sloj. Iz advokatskih kancelarija, sa dasaka koje život znače, iz svakakvih redakcija pseudo portala pa do ateljea formirala se neka grupa ljudi koji su stali iza njega i koji ga otvoreno podržavaju. Da se tako nešto desi u jednoj Njemačkoj, mislim da bi Junga iz mrtvih dizali da popravlja situaciju I resetuje naciji transcedentalnu funkciju. Jer kako jedan krtički razmišljajući homosapiens želi vlast koja mu uzima apsolutno sve. Gledajući tu obrazovanu skupinu ljudi lišenu slobode mišljenja uvijek spremne na ćutanje i autocenzuru pitam se zašto oni mrze Crnu Goru. Posttranzicionim elitama koje se sakrivaju u sijenkama i jeftino koketiraju sa palim kleprotkratskim režimom mora se stati na put, jer put kojim su nas oni vodili duvajući u jedra DPS nas je doveo na marginu Evrope i modernog svijeta.
Sa distance od skoro hiljadu kilometara i šest godina života u Evropi vidim samo dvije stvari u tome: apsurd i ironiju. Apsurd je što su se nakon skoro četvrt vijeka na istoj strani istorije našli oni koji su ljude slali na Dubrovnik sa onima koji su sa Cetinja vikali “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”. Ironija bi bila što je to isto kao da se mač dželata i grlo osuđenika dogovore. Apsolutna je tragedija da koliko god daleko ili blizu bio, ne vidim iskrenu želju ljudi za dijalogom i dogovorom, već primitvno tjeranje inata na nivou ili bez njega.
