Piše: Slavko Fuštić
U zadnjih pola godine stigla su nam drastična poskupljenja. Sve je poskupilo, ulje, brašno,šećer,hrana za djecu,voće, povrće, sredstva za higijenu, gorivo.
Najnovija poskupljenja su generisana dobrim dijelom poskupljenjem goriva.
Gorivo u ovoj godini poskupilo je oko trideset posto.Taman , koliko su i poskupile osnovne životne namirnice.
Situacija je posebno teška, ako znamo da je minimalna potrošačka korpa oko 650 evra. Da je prosječna neto zarada 525 evra. A, da minimalnu zaradu od 222 evra, (a koja će od prvog oktobra biti 250 evra) prima preko 50 000 lica. Ako tu dodamo oko 56 000 nezaposlenih i preko pedeset hiljada penzionera , koji primaju penziju manju od 293 evra, (293 evra je prosječna penzija u Crnoj Gori) onda je potpuno jasno kakav udar i muku stvara svako novo poskupljenje,
posebno osnovnih životnih namirnica i sredstava za higijenu, na standard, život i zdravlje ovih , i ne samo ovih građana.
Većina građana je dodatno,ozbiljno ugrožena novim poskupljenjima.
Dok se građani žale da jedva preživljavaju, vlada i resorna ministarstva su nijemi posmatrači.
Ne preduzimaju ništa, nemaju nikakvu ideju ili program za zaustavljanje rasta cijena!
Ovih dana čuju se zahtjevi za smanjenje akciza na gorivo.
Smanjenje akciza na gorivo, bez obračuna sa sivom ekonomijom i švercom u ovoj oblasti, ozbiljno bi ugrozilo stabilnost javnih finansija.
Zato je neophodno, hitno pokrenuti proceduru za MARKIRANJE goriva.
Čudi me , zašto se do sada nije ništa preduzelo na markiranju goriva?
Da li je u pitanju nezainteresovanost, lijenjost, nestručnost, ili se možda želi zaštititi nečiji „biznis“?
Markiranje goriva donijelo bi mnogo više novca u državnu kasu, smanjilo bi sivu ekonomiju i šverc u ovoj oblasti, drastično bi popravilo kvalitet goriva, a ekološke uslove bi podiglo na veći nivo.
Markiranje goriva bi beznačajno uticalo na cijenu, troškovi markiranja iznosili bi manje od 0.20% od cijene goriva.
Sada trenutno imamo situaciju gdje se u gorivo miješaju sve petrolejske frakcije i razređivači, koji su oslobođeni akcize.
Posebna priča je tkz. “ legalno“ krijumčarenje, putem korupcije pri uvozu goriva.
Prema istraživanjima i uporednoj praksi iz regiona, sa velikom sigurnošću se pretpostavlja, da se u Crnoj Gori potroši preko 30% od ukupne potrošnje goriva, a na koje se u ovom trenutku ne plaća akciza.
To je ogromna šteta za budžet. Jer naplata akciza na gorivo uz PDV, predstavlja jedan od glavnih prihoda državnog budžeta.
Za realizaciju projekta markiranja goriva, potrebno bi bilo dvadesetak zaposlenih i referentna laboratorija za kontrolu kvaliteta goriva, koja košta nešto oko tri miliona evra.
Realizacijom ovog projekta stvorili bi se uslovi za pojeftinjenje goriva preko trideset posto, a da prihodi budžeta ostanu isti. To bi stvorilo uslove za pojeftinjenje i osnovnih životnih namirnica i sredstava za higijenu.
Da ponovim, zašto vlada ne pristupa markiranju goriva?
Da li je u pitanju nezainteresovanost, lijenjost, nestručnost, ili se možda želi zaštititi nečiji „biznis“?
