Piše: SIBIN
Dritan dr. Abaz (potpredsjednik vlade i predsjednik URA-e), usudio se pa potegao reći istinu, da se, naime, najveći broj stanovništva u Crnoj Gori osjeća – Srbima!
Savjetnici za odnos sa medijima požurili se u pokušaju ispravljanja stvari. Kasno: istina suvereno zauzela svoje mjesto na koje se ne može naknadno djelovati. To je fakat crno na bijelo!
Dobro de, istina je da nismo navikli istinu tražiti u politici. Kad je izusti političar, gotovo da se sablaznimo! Pitamo se jesmo li dobro čuli, ma ne može biti da Jesmo, etc.
Da li je u ovom slučaju bio brži – jezik od pameti?
Ili, ipak, sa istinom nema veze ni jezik ni pamet?
Dakle: ni lijeporečivost ni mozganje. Ako je vjerovati Sokratu, tako mi diva da nema! Mi je, ubogi smrtnici, samo otkrivamo i prenosimo, ona je drugdje ukodirana.
Jedan pisac & kolumnista sa najužnije tačke CG rekao da su Srbi izvršili dvije revolucije: prvu devedesetih, drugu dvije hiljade dvadesete. Tako mi diva, i ovo je istina.
Dritan je ishitren i brzoplet dečko, čak mu je i gestikulacija impresivna (razgranata), a kako pomalo kad mu vrijeme dozvoli gotivi filozofiju, u politici mu se katkad omakne istina. Ona koja je po malecnu URU pogubna, u političkom smislu. Na koju onda Konatar i profesorica Božena moraju reagovati, u montaži, spasavajući šta se da spasiti.
Međutim, Dritan nam, vaistinu, nije rekao ništa novo, ali, neka je rekao. Valja da se zna, a i lijepo je zboriti onako kako jeste, zar ne?
