Piše Luka Tapušković
Projekat „Evropa sad“ je jako ambiciozan. Podići minimalac u Crnoj Gori zaista zvuči nerealno, i zato sa velikom pažnjom pristupamo ovoj temi. Naravno da će građani biti za to da im ni od kud padne više para u takuljin. Nisu ludi da odbijaju veće plate. Isto tako moramo biti svjesni da ovaj plan nije obuhvatio sve detalje, a u detaljima leži sve.
Za početak, podizanje minimalca primarno targetira privatne poslodavce koji, bićemo iskreni, u velikoj mjeri prijavljuju svoje zaposlene na minimalnu zaradu. Keš na ruke bi upravo preko projekta „Evropa sad“ bio uvučen u državne tokove i u državnu kontrolu, a opet bez neke prevelike štete po poslodavca, jer se(valjda) smanjuje poreska osnovica. Naravno, zaposleni bi time imao samo benefite. Odnosno, da li bi? Ako bi se išlo na model povećanja cijena troškova, onda nije bitno da li sad primamo 250 sa manjim troškovima ili 450 sa većim troškovima. Idealno bi već bilo primati 450 a da su troškovi jeftiniji.
To ćemo već vidjeti kako bi prošlo.
Rješava li dakle ovo svaki problem? Ne. Postoji tzv. „crno tržište rada“ gdje se i dalje izbjegava neplaćanje poreza na dohodak radnika državi od strane pojedinih poslodavaca, a što je na štetu radnika. Ministar Spajić o tome nije govorio, da sam makar ja čuo, a upravo je ovo jedan od ključnih problema crnogorske privrede. Da li će „Evropa sad“ obuhvatiti i ovaj problem? Kad se neki proces pokrene, neka bude sveobuhvatan.
Sa druge strane imamo cijeli pristup oko promocije ovog plana gdje se iskristalisala teza – „Vi ste protiv građana ako ne glasate za ovo.“ Čist populizam. Prosto, poslanici rade svoj posao kontrolnog faktora izvršne vlasti gdje provjeravaju sve aspekte ovog plana, možda uz neke sugestije koje bi opet bile na korist građana. Svaka prozivka ovog vida je jeftini spin. Pominje se i to da je ovo politički program Milojka Spajića. Pa jeste. Od momenta kad je postao ministar, on je postao i političar. Jako je prosto.
E sad, da li treba samo ove teze potencirati a druge probleme, kao što je rekonstrukcija ili izbor nove Vlade, gurati pod tepih? To je već jako jednostrano i ucjenjivački. Takav pristup nikad neću moći da prihvatim. Pristup dogovora i razgovora je jedino što prihvatam. „Evropa sad“ bi i mogao da dobije podršku, ali isto tako ne smiju se zanemarivati politički problemi koje imamo u vladajućoj većini.
Tražimo rješenja, ne ucjene. Na dobrobit svih.
