Piše: Sibin
Sa šmekerskim smješkom, u fazonu opuštenosti koja plijeni, Baraka Obmana (čitaj: Barak Obama), govorio o klimatskim promjenama, upozoravajući da se mora povući ručna, u suprotnom, doda li se gas, planeta Zemlja će se dibidus raskurcati. Svjetske glave tog zagrejanog samita zabrinuto vrtjele glavom.
I? Ništa!
Greta Tunberg protestovala, ostalo je stvar daljeg dogovora koji može da pričeka, iako nas plastika preplavljuje i teška fosilna goriva primoravaju na gas maske, i pored toga što su nam gradovi začađeni, oken flaširan, pčele izumiru, ima prešnih stvari, npr., dodatno ulaganje u sofisticirano oružje budućnosti koje će samostalno voditi takozvani „rat bez žrtava.“
Samit podsjetio na beskrajno i jednako tome dosadno dokono komunističko sastančenje u nekom selu, gdje oni koji pojma o politici nemaju, nadugačko raspredaju o gorućim državnim pitanjima. Tako je vrh partije proizvodio kolektivnu iluziju da su svi podjednako bitni, i da se svačije mišljenje mora čuti, jer je drug srp i čekić države, junak našeg bratstva & jedinstva.
Baraka se Obmana samo folirao, zabavljao svjetske glave, pravio njemu svojstven show, sa povremeno tutnutom rukom u džepu, ličio je na Mickey Mausa koji priča viceve, o kraju svijeta i danu nakon sjutra kojeg treba proživjeti pod suncobranom na plaži.
Putina Vladimira i prvog Kineza nije bilo, dočim je proseravanje na sceni Bajden pratio spavajući.
Falile su još samo Gretine suze i Trampove vulgarnosti pa da u potpunosti predstave svijet u kojem živimo već sad samo jedno godišnje doba u kojem stanu ostala tri. Na turbulentan način, zato u novembru šetamo u šortsevima.
