Piše: SIBIN
Nije teško uvidjeti da politika barata i manipuliše mnenjima, da li ih, ukratko, mentalno mapira kako bi ih ugrubo svodila na uprošteno jednoumlje. Već zbog toga, politika može biti sve, osim da bude načelna!
Bez sumnje, politika je parazit, jer svoju snagu crpi iz drugih oblasti, kao što je, na primjer religija, moralnost, kultura, samim tim što sama sobom nema ništa do prazninu u koju je moguće neselektivno potrpati sve i svašta.
Nema druge politike do one (makar je dosad na ovim ex-yu prostorima nije bilo) koja svoju moć ne koncentriše u svrhe – grupisanja.
Od nesvodive razlike napraviti puku gomilu, u kojoj će svako pojedinačno uobraziti kako čuva i baštini nešto što ga nadilazi, otud se u igru uvodi najpotrošenija floskula da živimo istorijski momenat, međutim, lišeni istorijskih ličnosti.
To što je politika promašaj u svakom pokušaju preciziranja stvari, uopšte joj ne škodi, jer bi bilo ludo zahtijevati od nje doslednost. Kako se ovdje politika osudila na svakodnevnu proizvodnju sebe, za očekivati je da bude kombinacija kontradikcija koje su, dugoročno gledano, ispostavlja se pogubne.
Na Balkanu, zaista, od komunizma do jutros, politika nas baš ničemu nije naučila! Doskora, u javnost se bezrezervno vjerovalo, danas je stvar apsolutno drukčija: sve što je javno je lažno, sve što je lažno je javno (da parafraziramo Hegela). Mase, instinktivno spoznajući da je tako, pristaju da budu istretirane kao činjeničnost koja ne počiva ni na kakvom kriteriju.
Besramno (i, svakako, bezukusno) izrabljujući opšta mjesta, sva založena ideji nekakve bolje budućnosti koja se ne stvara, ipak, sjutra, politika ovdje nije takozvana vještina mogućeg, nego vlast većine koja se o svemu pita jer se nikad ne pita o sebi kao takvoj.
Nadalje: politici je strano svako preispitivanje, iako je to par excellence demokratska osobina, duh dijaloga i ne dopuštanje da se dođe do naglih nametanja isključive odluke.
Politika je a priori prljava i nije je moguće uhvatiti u laži, jer njeni su stavovi sekundarni, i što se bučnije i bahatije u njih projektuje biće emotivnog, znači da se radi o čistom populizmu, dakle, balkanizmu ovdašnje politike koja komično izigrava visoke politike Evrope.
