Piše: SIBIN
U opticaju je lansiranje mladih profila sa ulice koji se fajtaju protiv svakog vida nacionalizma, a glavno im oružje – psovka, bre.
To su ti, nazovimo ih, ‘čegevaristi’, sa megafonom u ruci i kapuljačom na glavi, obavezno sa rancem i parolama: dolje oni koji su gore!, i bla, bla, bla.
Ništa se nije tako kanalizacionalizovalo, skenjalo & srolazo, kao „opozicija“ u Srbiji (preciznije, u Beogradu). DJ Sergej, Vidojković in the Pedu, i ima li četvrtog koji dolazi nakon Đilasa ne Milovana nego Dragana?
Dok je ležerno furao PSG, na pitanje da u deset tačaka iznese projekat partije, Sergej je jedva natucnuo dva, u fazonu da bi to, otprilike, trebalo biti to. U politiku se još manje razumio od Belog Preletačevića, koji je, ako sam dobro ispratio, batalio politiku i posvetio se šefovanju nekakvog lokala za alternativne mlade zgubidane.
Neće biti da je politika fristajlovanje sa isprejanog asfalta, mnogo je to kompleksnije, čak izmiče i definicijama jedne Srbljanović Biljane koja se u mnoštva petlja jer se u malo šta zaista razumije.
Kako god, nepostojanje opozicije u Srbiji dopušta svakom klincu da se oprobava u rušenju vlasti, što je zaista da se iskidaš od smijeha, toliko neozbiljno da je za nepovjerovati, kad se uživo uključim u N1 i vidim koga ima da ispromoviše, još se brže iskopčam da ne ponižavam inteligenciju.
