Piše: Bećir Vuković
Beše jednom jedan Bešić.
Ako – onaj Bešić – bude analizovao i naredne – proljećnje izbore – savjetujem mu da se prihvati – gornjeg naslova. Uslovno govoreći – pozajmljujem mu naslov.
Tako, tim riječima da završi karijeru analitičara. Jbg. vremena se menjaju, više ništa ne pogađa…
Jbg. prosut džak kukuruza po dvorištu, a, on, nijedno zrno da potrefi. (Pretpostavljam, i vi ste stigli do sličnog zaključka.)
A, Svevišnji – ćera po svome – redom oslobađa Nikšić, Herceg Novi, Mojkovac…
Nastaviće – Svevišnji – i preko Žabljaka, Berana, Pljevalja, Bijelog Polja, i spučiti sa Podgoricom, i sa Nemanjinom obalim, i još i dalje, dolje do Rumije i zemlje svetog Jovana Vladimira…
Kao da je malo stvarnosti koju živimo, nego, još se i Bešić smrkne nad rezultatom izbora u Mojkovcu.
Nisam gledao televizijski prenos, ali sam gledao nekolike – interpretacije – prenosa, i video smrgođenog Bešića – poput onog Meštrovićevog mrguda u crnom memlanu.
Pušti, bre, depees – nema tu više spasa, čuvaj zdravlje. Neće ga spasiti ni Dritan. Jbg. sve se menja, sem kamenja…
Ono što je strašno (barem za sada) u toj stvarnosti jeste, što ne možete ni na koji način da se – otarasite – autoriteta poput Bešića, Čanka, Kandićeve, Biserke, Latinke…
Često, takvi autoriteti – zapušte – sposobnost laganja…
Laganje zahtijeva svakodnevnu vježbu, formu, angažovanje i angažman, prostije rečeno, svakodnevni trening.
I, tako nespremni, dođu da analizuju lokalne izbore, i ništa manje nego u Mojkovcu. I ispadnu nekakvi – odurni – edukatori, koji ne trebaju ni onome kome služe…
(Niko se nije sjetio, da se za 16 godina koliko – vladaju – Mojkovcem, rodila, i stasala, i postala – punoljetna – jedna nova generacija.)
Ili, blaže rečeno, cijela analiza izvrne se u mučno – intelektualno – nasilje, beše li riječ o politikologu Bešiću. Jbg.
Znam dostinu koji su sasvim – zapustili stvarnost – odnosno – ikakvu sposobnost laganja. Tu više nema spasa. Bojati se da će baš oni iznijeti istinu do kraja. Nije da se falim, i sebe vidim među tim profilima…
Ima onih – zaostalih – rekli bi ruralnih – konzervativnih – koji ne trpe nikakvo nasilje, čak ni – dogmatsko. A, nekmoli kakvu intelektualnu prdnjavu u izbornoj noći. Fuj…
Nije stvar kako slične – autoritete – odbaciti, nego, kako ih – sačuvati – odnosno – konzervirati…
Kako im se, inače, drukše odužiti i zahvaliti za teški i mukotrpni posao – oblikovanja – crnogorskog tzv. mišljenja, i friziranja mentaliteta, i usukivanja građanskih brkova. Ne vidim drugi način, sem – konzervacije.
Samo, prilikom konzervacije, da se ne pomiješa – muški vonj – i – ženski parfem….
Ako se pomešaju, mumija se ubuđa.
