Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić kazao je, u emisiji „Press plus sa Rajkom Raičević“ na Adria televiziji, da je neizvjesno hoće li biti vode na primorju sledeće ljeto, zbog devastacija nastalih nelegalnom ekspoatacijom šljunka.
„To je pitanje dosta diskutabilno, jer je moguće da će imati, a moguće i ne. Možemo očekivati da slavine budu suve iz jednostavnog razloga jer smo imali pad od 80 posto izdašnosti izvora“ Bolje sestre“. Kada je projektovan regionalni vodovod, 2005. godine, imali smo oko 2700 litara u sekundi, a 2020. godine u septembru bilo je svega oko 350 litara u sekundi, zbog devastacije donjeg dijela Morače. Zato sada kao rezultat imamo manjak vode“, naveo je Lakušić.
PRIMORJE RIZIKUJE SUVE SLAVINE
Prema njegovim riječima, trenutno na prelivu ima oko 350 litara vode u sekundi, što znači da Regionalni vodovom može primorju da isporučuje oko 700 litara u sekundi. „Na ovogodišnji broj turista mi smo imali dovoljno vode, ali ono što je projektovano jeste da bi trebalo da imamo 1.100 litara u sekundi do 1.400, tako da postoji velika neizvjesnost za naredni period“, kazao je Lakušić.
PRIJETE MI ZBOG UDARA NA GRAĐEVINSKU MAFIJU
On je ukazao da je glavni problem eksploatacija pijeska u donjem toku rijeke Morače, koja je nelegalna. „Ako se nastavi dalje devastacija doći ćemo to toga da će, u jednom trenutku, voda nestati u izvoru „Bolje sestre“. Iz jednostavnog razloga jer je nivo, odnosno nadmorska visina za 10 i po metara manja od samog korita rijeke Morače ili čak ispod od 2 do 4 metra“, saopštio je Lakušić. Po njegovim riječima, za ovakvo loše stanje odgovorna su preduzeća Bemax, Cijevna komerc, Čelebić, Avio petrol, Montenegro petrol, kao i niz drugih. „Ta preduzeća su bliska bivšoj vlasti, koja im je sve prećutno dozvolila“, istakao je Lakušić. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda kazao je da dobija prijetnje, jer je udario na građevinsku mafiju. „Ja se ne bojim. Jednostavno, imao sam dosta u poslednje vrijeme tih prijetnji, kao i ranije“, kazao je Lakušić, dodajući da te prijetnje dolaze od strane onih koji devastiraju prostor.
ĐUKANOVIĆA POZNAJE OD MLADALAČKIH DANA
Lakušić je kazao da aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića poznaje od mladalačkih dana, odnosno vremena komunističke vlasti.
„To je bila jedna lijepa saradnja sa međusobnim povjerenjem. Lijepe uspomene me vezuju za Đukanovića u tom vremenu. Mislim da je to bilo iskreno drugarstvo i sa jedne i sa druge strane. Mi smo dijelili tada istu sudbinu, imali smo otprilike isti materijalni položaj. Bili smo studenti u to vrijeme, tako da je to neko lijepo sjećanje na neki lijep provod i sve te aktivnosti tih osamdesetih godina. Kasnije, ja sam se vratio na fakultet, jer mi je ostala godina dana studija, jer sam obavljao profesionalno funkciju predsjednika Omladine Podgorice, odnosno Titograda, a Đukanović je nastavio karijeru u Socijalističkoj omladini Jugoslavije u Beogradu. Kasnije smo ostali prijatelji, kada je Savez komunista transformisan u DPS, a mi smo ostali u saradnji do 1998. godine“, naveo je Lakušić.
Upitan, da li i danas ima isti materijalni položaj kao Đukanović, on je odgovorio odrično.
„Pa, ne. To je upravo ona tačka koja nas je razdvojila 1998. godine. Kad je dolazilo do razdvajanja unutar DPS, ja sam pristupio opciji Momira Bulatovića iako mi je Đukanović bio veći lični prijatelj. To sam uradio iz jednostavnog razloga što sam vidio da se jedan dio ljudi, koji je oko Đukanovića, bavi poslovima koji nisu u skladu sa zakonom. I tada sam ukazivao, kroz Glavni odbor, da postoje određeni ljudi koji su sticali enormno bogatstvo, a koji su bili bliski Đukanoviću i to je bio jedan od razloga što nisam ostao u tom krilu koje je predvodio Đukanović, već onom kojem je pripadao Bulatoviću, a koji je obećavao bolju budućnost, borbu protiv kriminala i protiv devijacija koje su bile u tom trenutku i u samoj DPS, a i u Crnoj Gori“, naveo je Lakušić.
Upitan, koliko košta njegov sat. Lakušić je odgovorio – nekih 100 evra.
