Piše: dr Aleksandar Raković
Kada je reč o Republici Srbiji, mitropolit Amfilohije zauzimao je izričito opozicioni stav prema vlastima Slobodana Miloševića (1995–2000), vladi Ivice Dačića (2012–2014) i vladavini Aleksandra Vučića (2014–2020). Amfilohije je, posebno u Miloševićevo vreme, sebe video i kao lidera opozicije prema vlastima u Beogradu.
U isto vreme, međutim, dok se borio za svrgavanje vlasti Slobodana Miloševića, mitropolit Amfilohije je u Crnoj Gori podržao Mila Đukanovića što je Đukanoviću omogućilo neophodnu podršku da na predsedničkim izborima 1997. pobedi Momira Bulatovića. Ta podrška dala je Đukanoviću vetar u jedra da počne s procesom razbijanja zajedničke države Srbije i Crne Gore. S tim u vezi, mitropolit Amfilohije se razočarao u Đukanovića ali je uprkos tome šteta bila načinjena i zajednička država Srbije i Crne Gore razbijena je 2006. godine.
Svoje ranije opredeljenje da Milošević padne s vlasti u Srbiji i SR Jugoslaviji, pa i teške reči koje je o njemu uputio, mitropolit Amfilohije redigovao je i do kraja izmenio. Na sahrani Borislava Miloševića, Slobodanovog brata, Amfilohije je 2013. održao besedu u kojoj je zamolio prisutne da mu oproste zbog grešaka koje je počinio u odnosu prema Slobodanu Miloševiću. Nasuprot onome što je pričao ranije, za Amfilohija je Slobodan Milošević postao srpski heroj i mučenik koji je stradao za slobodu srpskog naroda.
Mitropolit Amfilohije je na isti način iskazao korekciju svojih ranijih stavova kada je Aleksandru Vučiću krajem septembra 2020. rekao da ga bolje razume u borbi za očuvanje celovitosti Republike Srbije na Kosovu i Metohiji. Amfilohije se, naime, razočarao u odluku Zdravka Krivokapića, svog pulena za mesto mandatara Vlade Crne Gore, koji je 8. septembra 2020. potpisao sporazum u kom se obavezao da će nastaviti politiku Đukanovićevog režima prema tzv. Kosovu kao nezavisnoj državi.
Vrlo je važno da mitropolit Joanikije napravi otklon od ove politike koja je često išla iz krajnosti u krajnost. Mitropoliji crnogorsko-primorskoj je potreban balansiran stav prema vlastima u Beogradu i Podgorici, a ne rukovođenje stranačkom politikom.
S tim u vezi je potrebno da Mitropolija crnogorsko-primorska ne postane promoter nove stranke Zdravka Krivokapića i da se okonča stranačka agitacija nekih sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske protiv Demokratskog fronta čiji su lideri, članstvo i simpatizeri bili spremni da daju život za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori.
