Nakon jučerašnje izjave izvršne direktorice Ljiljane Raičević o tome kako žene ne žele da prijave pokušaje silovanja ili silovanje bilo da su u braku ili ne, pritom i da je tokom praznika bilo prijava, ali kako ona kaže to nije ništa neuobičajeno i oštro, ni sama nije prijavila ovaj slučaj nadležnim institucijama, reagovale su i poslanice DNP-a, Nove srpske demokratije, SNP-a i URE.
Poslanice su u jednom složne, a to je da se o ovom krivičnom djelu mora više pričati i nikako se ne smije dozvoliti da se takvi slučajevi zataškavaju i guraju pod tepih iako žena ne želi to da prijavi. One ističu da je prije svega potrebno da društvo i NVO organizacije koje su prepoznate po aktivizmu u oblasti nasilja nad ženama stanu u zaštitu žrtava i ohrabre ih da ta djela i prijave nadležnim organima, a ne da ćute i dozvoljavaju da se tako nešto nastavlja.
Vukićević (DNP): Problematično je da neko ko je godinama u javnosti prepoznat po aktivizmu u oblasti nasilja nad ženama na ovaj način relativizuje teške oblike nasilja
„Izjava gospođe Raičević je problematična sa više aspekata. Prije svega problematično je da neko ko je godinama u javnosti prepoznat po aktivizmu u oblasti nasilja nad ženama na ovaj način relativizuje teške oblike nasilja. Takođe iz izjave se vidi da žene nemaju povjerenja u institucije sistema, što je problem koji postoji, i koji treba rješavati. Zbog propusta u djelovanju institucija imali smo neke tragične slučajeve u prošlosti, koji ne smiju da nam se ponove. Svakako izjave u kojima se relativizuje nasilje su nedopustive i šalju pogrešnu poruku, prije svega žrtvama. Svi zajedno treba da radimo na stvaranju društva u kojem neće biti tolerisanja bilo kakvog nasilja“, rekla je poslanica Maja Vukićević u izjavi za naš portal.
Paunović (SNP): Nadležni organi treba da ispitaju da li je gospođa Raičević umišljajno sakrila počinioca i djelo koje je očigledno izvršeno
„Neprijavljivanje krivičnih djela protiv polne slobode i djela nasilja u porodici od strane žrtve nije novina u Crnoj Gori. Žrtve se uglavnom plaše neizvesnosti od ishoda postupka gonjenja i procesuiranja nasilnika, kao i uobičajenog određivanja niskih kazni za počinioca ako do tog postupka uopšte dođe. Vrlo je česta pojava da se sve završi u prekršajnom postupku, pri čemu zbog neadekvatnih i minimalnih kazni za počinioca žrtva nanovo biva izložena gnjevu nasilnika i mogućnošću ponavljanja krivičnog djela“, izjavila je poslanica SNP-a Miroslava Paunović za „BORBU“.
Dodala je i da je taj strah osnovni razlog neprijavljivanja, a osim toga strah od stigmatizacije okoline, jer je opštepoznato da smo na niskom nivou svijesti opasnosti i učestalosti ovih djela, a i vrlo skloni da praktično „osudimo“ samu žrtvu.
„Potrebno je prije svega sprovoditi adekvatne mjere prevencije, počevši od vaspitanja djece, preko bolje saradnje svih organa koji učestvuju u ovim postupcima- policije, tužilaštva, sudova kao i centara za socijalni rad, jer su u velikom broju slučajeva žrtve djeca i maloletnici, a koji svakako trpe krajnje konsekvence nasilja u porodici koje su trajnog karaktera“, istakla je Paunović.
Međutim, kaže ona, kada vidimo određene nezakonite i ne primjerene postupke onih koji treba da se bave zaštitom žrtve, onda ne čudi što se sama žrtva ponaša nesigurno i izbjegava sudski postupak.
„Ponašanje izvršne direktorice „Sigurne ženske kuće“ koja nije prijavila krivično delo i samim tim i sama prekršila zakon, jer je i neprijavljivanje krivičnog djela zakonom kažnjivo i može se smatrati pomaganjem u izvršenju. Nadležni organi treba da ispitaju da li je gđa Raičević umišljajno sakrila počinioca i djelo koje je očigledno izvršeno i naročito da li je ako su tačni navodi iz medija davala instrukcije počiniocu krivičnog djela trgovine ljudima kako da izbegne procesuiranje. Ukoliko se to pokaže kao tačnim u pitanju je veliki skandal i razlog za pokretanje postupka protiv nje bi očigledno postojao. Zato pozivam organe gonjenja da rade svoj posao i da ispitaju o čemu se zapravo radi“, kazala je Paunović.
Zaključuje da u ovim uslovima zaštita žrtve je privremenog karaktera i dok se sistemski ne riješi ovaj problem apel svim žrtvama prvenstveno, a onda i okolini i građanima da ovakva djela prijavljuju jer se jedino tako može doći do trajnih rezultata a to je suzbijanje djela protiv polne slobode i djela nasilja u porodici na najmanju moguću mjeru.
Jelušić (URA): Izjava gospođe Raičević je svojevrsni signal koliko je u ovom perodu zaista moglo biti nasilja
„Izjava gospođe Raičević potvrđuje uvriježenu pojavu da žene u Crnoj Gori po pravilu ne prijavljuju nasilje i ne odlučuju se da uđu u neizvjestan i traumatičan proces dokazivanja da su bile žrtve silovanja. Po pravilu se ne polazi od premise da seks mora biti konsenzualan, inače je u pitanju silovanje. (Zato je kod nas do danas gotovo nemoguće prepoznati i sankcionisati silovanje u braku.) Nažalost mentalitetska svojstva u patrijarhalnim zajednicama ne prepoznaju konsenzus o stupanju u seksualni odnos, već isključivo pravo jačega, odnosno onoga sa većim socijalnim kapitalom (u vidu pozicije i statusa u društvu)“, istakla je poslanica u Skupštini Crne Gore i predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost, Božena Jelušić.
Svakako, dodaje, izjava gospođe Raičević je svojevrsni signal koliko je u ovom perodu zaista moglo biti nasilja, ne samo nad ženama, već i nad dječacima, odnosno svima od kojih nasilnici naprosto ne traže konsenzus.
Ističe i da je indikativan i strah muškaraca na pozicijama donosilaca odluka da slučajno neko ne bude nepravedno osuđen od strane žene, ali nisu tako brižni kada je riječ o svim drugim oblicima kriminaliteta.
„Neadekvatna istražna i sudska praksa, koja slijedi uvriježena stereotipe i mentalitetske barijere, razlog su što žrtve odustaju od prijavljivanja, osobito kada će nakon svega iznova morati da budu izložene nasilnikovoj samovolji i životu sa nasilnikom, još i uz nerazumijevanje sredine“, zaključila je Jelušić.
Božović (Nova srpska demokratija): Niko ne smije da ćuti na nasilje, ni žrtva, ni oni koji znaju da je nasilje počinjeno
„Niko ne smije da ćuti na nasilje, ni žrtva, ni oni koji znaju da je nasilje počinjeno. Upravo prikrivanje i zataškivanje nasilja ohrabruje nasilnike da budu povratnici u ovom zločinu“, istakla je poslanica Demokratskog fronta, Jelena Božović.
Ona je istakla da su novim izmjenama Krivičnog zakonika u Skupštini Crne Gore povećane kazne za silovatelje, a da je za one najteže slučajeve propisana i kazna doživotnog zatvora. Dodaje i da je to jedan od institucionalnih mehanizama da se ovaj vid nasilja što je moguće više smanji. Takođe, ističe Božović, i sudije treba da propisuju što veće kazne za silovatelje, jer onaj ko se jednom odlučio na ovaj vid nasilja vjerovatno će biti povratnik.
Nedopustivo je nasilje prikrivati, treba konstantno jačati institucije da ovom problemu pristupaju sa posebnim senzibilitetom, a žrtve podsticati da o silovanju ne ćute. Odgovornost je na svima, pa tako i na NVO koje imaju veoma važnu ulogu u ovim procesima. O nasilju treba glasnije govoriti kako bi svi konačno shvatili koliko je važno zaštititi sve one koji nasilje trpe. Svako ima pravo na dostojanstven život i pravnu i institucionalnu zaštitu“, zaključila je Božović.
