Piše: Boško Vukićević

Zapanjujuća je koliko perfidnost toliko i predvidivost Zapada, prije svega SAD i Velike Britanije, u aktuelnoj ukrajinskoj krizi. Predvidivost, jer je sve ovo manje-više viđeno u nekim ranijim situacijama, kako na našim prostorima, tako i drugdje. Zapanjujuće je, jer se čini da Amerika i Engleska se gotovo više i ne trude da promijene šablon ponašanja u izazivanju sukoba, koliko god on izgledao istrošen i banalan.

I u aktuelnoj krizi, Zapad na sve moguće načine, koristeći se tradicionalnim sredstvima propagande, Rusiji unaprijed dodjeljuje ulogu agresora i nekoga ko želi rat. Pritom se taj isti Zapad na jedan osobito uporan, gotovo manijakalan način, trudi da taj rat između slovenske braće izazove. Danas je Džonson opet prijetio Rusiji sankcijama, dok je Ukrajince huškao na sukob.

U svemu je posebno interesantno da SAD, Velika Britanija i NATO odlučno odbijaju bilo koji ruski bezbjednosni zahtjev, ali istovremeno isto tako odlučno odbacuju scenario u kojem bi Ukrajinu vojno branili. Rusiji najavljuju sankcije dok Ukrajince, koje huškaju, smatraju topovskim mesom. U tako zapaljivoj atmosferi bilo koji incident može pokrenuti rat.

Zašto upravo Amerika i Engleska podgrijavaju dati sukob? Odgovor je, koliko banalan, toliko i logičan: u eventualnom sukobu najviše će nastradati Ukrajina, zatim Evropa (prije svega u smislu nestašice energenata), dok će Amerikanci i Englezi određivati sankcije, posmatrati iz prikrajka i ubirati plodove. No, upravo pomenuta predvidivost datog scenarija, kao i činjenica da Baćuška nije naivan čovjek, za posljedicu mogu imati i neka iznenađenja…

Tagovi