Piše: SIBIN
Pala vlada, pa dobro, ima bogme i toga. U Austriji je ne tako davno pao Kurc, i to prošlo kao jednodnevna vijest. Bečlije se oko toga nisu dramatizovale, pao Kurc, dakle, idemo dalje.
Nakon trideset godina jedne vlasti, ona koja je nasledila trajala godinu i dva mjeseca. To je, ako mene pitate, zdravo za demokratiju.
Živimo, kako vele, u turbuletnim vremenima tranzicije, pad vlade nakon godinu ne bi trebalo da se prepričava naredu godinu dana. Osim ako zbog nje niste u žalosti kao Marko ne Miljanov nego Milačić.
Prvi čovjek je pao iz raja, uprkos tome živimo, istina, „život na smrt“. (Kjerkegor) Valjda je zato rečeno: sve biva i prođe.
U jesen, opada lišće, sa setom konstatuju romantičari. Međutim, na golom novembarskom drvetu, u maju opet ozeleni. Što posebno, vjerujem, raduje zelene iliti URA-e.
E, kad smo već kod njih, ne bi valjalo da ponovo na sto bace ultimatume, pa tek onda pristupe, kako se to kaže, „konstruktivnom dijalogu.“
Što se tiče napornog dana u visokom domu, kad se glasalo za nepovjerenje vladi, sjetimo se da Habermas upozorava kako, uljudnost nije dobra za demokratiju koja ište otvorenost, anarhičnost pa i konflikt. Imajmo to na umu, jer dolazi od strane jednog autoriteta iz oblasti mišljenja, po mišljenju Ž. Puhovskog.
Ako je vlada pala jer je padu bila sklona, podignimo novu, manjinsku ili tehničku, prelaznu ili kako već, samo da profunkcioniše politički smisao u duhu demokratije. U protivnom, džaba padamo i ustajemo.
I, kad smo već pribjegli citatima, ne bi valjalo ne pomenuti Beketa, koji veli: „Uvek pokušaš. Uvek padneš. Nema veze. Pokušaj opet. Padni opet. Padni bolje.“
