Piše: Saša Dr.Đurović

Sad kad je izvjesno da je šoku Dritko, inače cucin albanski brat, odigrao kvarno, nametnu mi se jedna priča, autentična, biografska.

Za vrijeme bitisanja u Njemačkoj igrao sam par puta nedeljno malu loptu, i, jednog nedeljnog popodneva, u protivničkoj ekipi bio je neki albanac kog su hvalili kao odlicnog igrača. I dobro, krene lopta, a vele da sam je lijepo igrao, pa bih je provukao kroz noge bratu a ne tamo nekom, i tako, provučem ja tom albancu kroz noge pa ga onda vratim pa mu je provučem opet. I tako, neko se smijulji, neko se pravi da nije vidio, ali on signalizira da se zaustavi igra. Reko, htio si da ga poniziš sad budi spreman i da se pobiješ, nikakav problem. Prilazi albanac, tišina, gurnem loptu u stranu, spreman, kad.. on mi priđe, pruži ruku, i reče, Bravo..

Au.. postiđe me.. neprijatno mi, stid me.. Postiđe me dobrotom i valjanim karakterom. Dobar čojek bijaše taj Gani.. posle smo igrali u istoj ekipi.

Zašto mi se nametnu ova priča? Vjerovatno zato što je Dritko daleko od takvoga albanca. Djela su ta koja govore. Ima ona, čeljad se vežu za riječ a koza za rogove. Zašto je Dritko izabrao da bude koza? Vjerovatno se pita i Aleksa Bečić od juče. Dao je riječ pa je pogazio, ne jednom. Dritko ni da je ovaj modifikovani, moderni crnogorac, toliko ga riječ (ne) obavezuje.

Za sve one koji se pitaju zašto Dritko nije izdao odmah, kad mu je nuđen 21 milion? Inače potpuno nebulozna i neistinita priča koju je sam pustio u etar, a navodno je plasirao izvjesni davidović.. E zato što je trebalo odigrat, neko vrijeme, fingiranu ozbiljnu politiku. Zašto? Zahtijeva širi elaborat.

Elem, Dritko cucin albanski brat, se potvrdio i kao milov mali. Pa ako je milaš bio britva, onda dritko neka bidne britko. Ne bitanga! Il’ je milo pogodio onda.. Ne pero britko. Ne ni sablja britka. Nego britko. Karikaturalno. Onako kako ga je karikaturalni šuković prozvao Čaplin i tako uvrijedio velikog animatora. Možda je ok da Dritko bude britko ka’ klempavi prethodnik. Možda je ok i da ga pošlju neđe za ambasadora, baš kao klempavog. I možda je ok da gaji iluziju da će se sve to vremenom zaboravit. Ali neće. ČAK ni u ovakvoj Crnoj Gori urušenih etičkih vrijednosti. Osta britko za sramotu. U vremenu lišenog stida.

Tagovi