Autorski tekst za BORBU piše: Dr Aleksandra Kolaković, viši naučni saradnik Instituta za političke studije

 

U okviru unapred osmišljenih velikih kulturnih manifestacije prošle godine Francuska se sećala dve najpoznatije ličnosti svoje istorije – Napoleona Bonaparte i Šarla de Gola. Obe ličnosti danas su sigurno među prvim asocijacijama građana balkanskih država kada se pomisli na Francusku, naravno pored francuskih sireva, vina, šansona i melodičnog jezika. Poznato je i značajno istorijsko isksustvo veza i kontakata Francuske, još iz doba Napoleonovih Ilirskih provincija, kada se približila regionu Balkana. U vreme Šarla de Gola, Francuska je već prošla svoj zenit moći uticaja na balkanske države, ali se zahvaljujući kulturi i staroj slavi održavala relativno pozitivna slika, mada bez dubljeg ekonomskog i političkog uticaja. Školovanje prvih izdanaka inteligencije balkanskih država od sredine 19. veka pa do 1941. godine na francuskim univerzitetima doprinelo je specifičnoj povezanosti sa Francuskom. Za srpski narod posebno i iskustvo zajedničkog ratovanja i Solunskog fronta oličeno kroz generala Franše d’ Eperea, Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu i ideju večitog prijateljstva Francuza i Srba.

Usponi i padovi u odnosima Francuske i Srbije

O bogastvu bilateralnih odnosa svedoče činjenice da je pre tri godine obeleženo 180. godina od uspsotavljanja diplomatskih odnosa Francuske i Srbije, a pre dve godine 140. godina diplomatskih odnosa Francuske i Crne Gore. Naravno, bilo je uspona i padova u odnosima, velikih očekivanja, izneverenih nadanja, iskušenja večitog prijateljstva, transformacija večitog prijateljstva francusko-srpskog u francusko-jugoslovensko, simpatija i antipatija. Posebno od ratova 90-tih godina 20. veka, bombardovanja SRJ, jednostranog proglašenja i priznavanja kosovske nezavisnosti. Mnoge su veze slabile, pa čak i prekidane, posebno one političke, diplomatske i ekonomske, ali i kulturne i naučne. Od početka 21. veka, kada su evrointegracije već odmakle narodima i državama na Balkanu, postavilo se pitanje da li će se pored velikih globalnih sila, kao i onih regionalnih koje su se počele stidljivo, pa sve glasnije pojavljivati i snažnije delovati na ovom prostoru, Francuska konačno opredeliti da značajniju pažnju posvetiti prostoru u kome je nekada (do sredine 20. veka) imala dominantnu ulogu.

Da li je Francuskoj potreban Zapadni Balkan i da li je Zapadnom Balkanu potrebna Francuska?

Odgovore ćemo potražiti u dva aktuelna dokumenta dostupna na strancama Ministarstva za spoljne poslove i Evropu Republike Francuske, kao i u činjenici da Emanuel Makron pokazuje posebne ambicije u kontakstu EU. Uporedo, potrebno je francusko interesovanje za Zapadni Balkan, kao i interesovanje balkanskih država za Francusku, posmatrati i kroz prizmu delovanja drugih sila – globalnih i regionalnih na ovom prostoru, koje su kroz istoriju, kao i danas, imale veći ili manji uticaj.

Francuska Strategija za Zapadni Balkan (april 2019) za sada je agenda francuske politike koja se postepeno sprovodi. Iako se činilo da će Emanuel Makron, odmah po dolasku na čelo Francuske 2017. godine nastaviti sa poltikom svojih prethodnika, u kojoj nije postojalo francuska već samo evropska poltika prema Balkanu, ipak se na osnovu pomenenute Strategije uočava novi odnos Makronove administracije prema regionu. Uvećano francusko interesovanje naravno sadrži snažnu evropsku i francusko-nemačku dimenziju. Regionalni ured za saradnju mladih na Zapadnom Balkanu (RYKO), koji je osmišljen po modelu francusko-nemačkog pomirenja i Francuska agencija za razvoj – AFD, koja je otvorila kancelariju za Zapadni Balkan u Beogradu dva su ključna stuba na kojima se, uz druge diplomatske incijative, osnaživanje kulturne i naučne saradnje, u zadnje dve godine realizuje francusko prisustvo u regionu.

U ovom kontekstu posebno je značajno da i pored zastoja u procesu evrointegracija regiona i nove metodologije, kao i objektivnih problema: Bregzita, funkcionisanja Evropske unije, krize izazvane virusom covid-19, tenzijama u Evropi i Ukrajini, Francuska nije odustala od regiona. Iako veoma zahtevna kada je reč o proširenju EU, Francuska naglašava „posebnu odgovornost“ ka Zapadnom Balkanu. Pored oživljavanja dinamike proširenja, zajedničke posvećenosti i pomoći koje Francuska preko svojih eksperata pruža državama regiona na putu ka EU, činjenica da je Zapadni Balkan jedan od prioriteta predsedavanja Francuske Savetom EU podrazumeva razjašnjenu i jasno formulisanu evropsku perspektivu i stabilizaciju regiona. U ovom kontekstu, pored osnaživanja vladavine prava i nove nade koju je svim državama regiona ulilo srpsko otvaranje klastera, bitno je organizovanje Konferencije o Zapadnom Balkanu u junu. Građani Zapadnog Balkana očekuju da ovi razgovori o evropskoj perspektivi budu realniji, čime bi se povratilo poverenje da su dobrodošli u EU, a posmatrano iz perspektive Francuske, važno je da se spoznaju zajedničke vrednosti, lične slobode, slobode medija i nezavisnost pravosuđa.

Relance, puissance, appartenance 

Revitalizacija, moć, pripadnost – slogan francuskog predsedavanja Savetom EU, a posebno njena fokusiranost na stabilizaciju i integraciju regiona Zapadnog Balkana, prilika je i da zemlje Balkana, u skladu sa svojim nacionalnim interesima, pokažu inicijativu prema Francuskoj. Da se obnove interesovanja, da se nadograde postojeći i izgrade novi kontakti. Transfer znanja i ideja koje cirkulišu, dijalog i usvajanje, u direktnom i/ili izmenjenom obliku, dobrih modela iz Francuske bili su putevi izgradnje modernih država na Balkanu tokom 19. veka, pa i u 20. veku. Slične interese bi balkanske države i danas imale osnaživanjem odnosa sa Francuskom, koja stavlja akcenat na novim tehnologijama, veštačkoj inteligenciji, zelenoj agendi, ekologiji i digitalizaciji. Razvoj ekonomske, naučne i kulturne saradnje obeležije je „novog“ francuskog prisustva na Balkanu. Prošle godine je iz posebnog fonda za Balkan francusko Ministarstvo za spoljne poslove i Evropu započelo finansiranje 2 multilateralna i 10 bilateralnih projekata naučne saradnje Francuske i država Zapadnog Balkana.
Može se očekivati da u narednom periodu Francuska ojača bilateralnu saradnju sa zemljama regiona i u oblasti pravosuđa, ekonomije, bezbednosti i odbrane. Na primer, neki novi oficiri sa Zapadnog Balakna mogu otići na usavršavanje u Institut za visoke studije nacionalne odbrane, što nije bila česta praksa još od perioda pre Drugog svetskog rata. Francuska je već načinila korake i ka podršci državama regiona u energetskoj i ekološkoj tranziciji ka održivom razvoju. Pomenuto su smernice za dalji razvoj odnosa Francuske i država Zapadnog Balkana, posebno ukoliko je strateško opredeljenje EU. Ostaje da vidimo da li Francuska u ulozi arbitra, diplomatskog posrednika, koja stavlja Zapadni Balkan u strategije i agende predsedavanja Savetom EU može plodnom saradnjom u sferi ekonomije, nauke i kulture biti jedan od faktora ravnoteže geopolitičkih udaraca i potresa u regionu, kao i njegovog ekonomskog napretka.

Tagovi