Piše: Emilo Labudović
Ima ljudi koji pamte sve. Vrijeme, ljude, događaje, do najmanjih sitnica i detalja. LJudi koji u tom pamćenju traže i nalaze sličnost sa onim što im se trenutno dešava i tako ostaju zarobljeni u tom začaranom krugu u kojem sve liči na već viđeno. Nešto poput „Dana mrmota“, ako je neko gledao taj čarobni film. Ima i onih koji sve što im se dešava otresaju poput pepela sa cigareta i, siti svega, guraju pod tepih sjećanja, rizikujući da nedostatak iskustvenog plate cijenom neizvjesnog, čak i onda kad i nije tako neizvjesno i neočekivano. A ima i onih, prilično rijetkih, koji se oslanjaju na staru latinsku mudrost da „budale pamte a pametni zapisuju“, i svoje staze, odluke, stavove… grade na zapisima o iskustvima drugih, na njihovim usponima i padovima, pobjedama i porazima. Tako metodični, oni odlično znaju gdje da traže to što je zapisano i pohranjeno i za svaku priliku odaberu dgovarajući zapis, citat, analizu…
U poplavi napisanog, u vremenu kada je više onih koji pišu nego što čitaju, u eri SMS komunikacije koja prijeti da desetkuje i osakati elementarnu pismenost, iskopati biser iz bunjišta niti je lako niti je svima dato. A imati takvog „rudara“ za prijatelja privilegija je kojoj nema cijene. Jedan od mojih te vrste, povodom najnovije afere o hapšenju predsjednice Skijaškog saveza Crne Gore (sramota me je da joj nabrojim sve naslove i funkcije), posla mi danas izvod iz plana i programa za ljetnji semestar od prije dvije godine, na prvoj godini Humanističkih studija, smjer „Međunarodni odnosi i diplomatija; bezbjednost“, u „hramu crnogorske nauke“, UDG. Za one koji ne razabiraju skraćenicu, riječ je o Univerzitetu Donja Gorica, čiji su saosnivači i vlasnici Milo Đukanović i Veselin Vukotić. Po tom programu, za XI sedmicu (15. – 20. 04. 2019), za srijedu, bila je planirana (i obavljena) panel – diskusija na temu: „Borba protiv organizovanog kriminaliteta u Crnoj Gori“! Naravno, jedna tako ozbiljna i izazovna tema zahtijevala je i odgovarajuće „paneliste“ pa su za tu priliku pozvani: Vesna Medenica, Ivica Stanković, Veselin Veljović i advokat Zdravko Begović. Elita, nema šta. Mada, kad bolje razmislim, falili su još samo dokazani borci protiv „organizovanog kriminaliteta“ – vlasnici UDG.
Samo tri godine kasnije, sličan „panel“, uz gotovo iste učesnike, odvija se u Specijalnom tužilaštvu. Nijesam od onih koji bi se radovao i likovao nad ničijom nesrećom, ma koliko bila zaslužena, po božjem i zemaljskom pravu. Tim prije što ta nesreća i sramota, sramota pogotovo, nijesu samo Vesnine. I poslednjeg građanina Crne Gore trebalo bi da bude sramota što živi u državi čija su prva lica vlasti – lica sa potjernica. Jer, u normalnim državama predsjednik/predsjednica Vrhovnog suda su lica pred kojima i predsjednici države polažu zakletvu. A Vesna, ona je samo nusproizvod režima u kojem glave smrde a čisti se (povremeno) samo od repa. Onako razigrana i razjahana, napudrana i nakinđurena, ni nalik sebi, bila je prosto predodređena da bude ovo što jeste – organizovani kriminalac najvišeg ranga.
Mogu samo da zamislim čega su se sve naslušale junoše sa UDG od takve elite, ali se pitam šta od naučenog mogu da primijene i uporede u aktuelnoj situaciji. Kako li samo danas gledaju na „dokazane borce“ protiv „organizovanog kriminaliteta“. Toliko „dokazane“ i toliko „organizovane“ da ih ima posvuda, od papira međuarodnih islednika i istraživača, pa do domaćih prijava koje je onaj, još dokazaniji, borac, Katnić, sve do skoro držao „izan svake pa i najudaljenije sumnje“! A osim što su dokazani borci i prvoborci protiv kriminaliteta (osim droge, duvana, naručenih ubistaa, itd), oni su, takođe, dokazani rodoljubi, anifašisti, demokrate, zapadnjaci, anti – Rusi, anti – Srbi, bezbožnici (osim ako Milo nije Bog) do te mjere da su i u ovome morali da prednjače.
I dok su drugi kraduckali, namicali, pabirčili, snalazili se, oni su sve to morali da zgrću lopatama, brodovima, tegljačima, šeperima, bananama. Jer, neće valjda tu neka poluorganizovana kriminalna „sića“ prednjačiti jednom predsjedniku države, predsjednici Vrhovnog suda i njihovim sinovima. Taman posla. Prvi u svemu, prvi i u ovome. Samo, narod zna i da kaže kako se „prvi mačići u vodu bacaju“! Da li i u Spuž, zavisiće od onog Novovića, a on je, izgleda – krenuo. Srećan put, sokole!!!
