30 godina vladali, ništa kupili nisu za borbu protiv vatrenih stihija, i sada prozivaju iz klimatizovanih stanova: Vidno licemjerje funkcionera bivše vlasti!

Mnogo dvostrukih aršina moglo se čuti prethodnih dana kada je Crna Gora sagorela pod plamenom. Mnogi botovi i funkcioneri političkih partija pozivaju novu vlast na odgovornost, međutim, nije baš sve tako crno bijelo.

Tako se ovoj vlasti faktički govori da su tu već pet godina. Čuveni „oslobodioci“. Međutim, ne mogu se prenebregnuti činjenice da je za ikakvu ozbiljniju pripremu za ove nacionalne katastrofe potrebna politička stabilnost koje nije bilo u prethodnih pet godina. Crna Gora je u prethodnih pet godina promijenila tri različite Vlade. Mandat kabineta Zdravka Krivokapića bio je suočen faktički sa svakodnevnim blokadama puteva od strane pristalica DPS-a, tzv. komita, zbog dolaska „anticrnogorske Vlade“ a gdje nisu imali nijednog dana mira. Doduše, nisu imali ni mira jer nisu ispoštovali demokratsku volju birača već su doveli potpune anonimuse u kabinete i povjerili im čitavu državu.

Taj eksperiment je propao godinu dana kasnije, a onda je došlo do formiranja manjinske Vlade na čelu sa Dritanom Abazovićem. Naravno, stabilnost je najbitnija u politici a koliko je stabilna situacija bila najbolje govori činjenica da je ta Vlada pala samo nakon tri mjeseca zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, više je ta Vlada uradila u svom tehničkom mandatu negoli u regularnom mandatu, imavši u vidu da su ostali na vlasti narednih godinu dana zbog nemogućnosti političkih aktera da dođu do bilo kakvih dogovora! Aktuelno je bilo pitanje formiranja Vlade na čelu sa Miodragom Lekićem, a kada je to propalo, nakon dva kruga predsjedničkih izbora, došlo je do novog trošenja sredstava, vanrednih izbora, i ponovih pokušaja formiranja vlasti koja je formirana „na jedvite jade“!

Popis, IBAR, Srebrenica, Jasenovac, sve to je obilježilo 2024. godinu ali je to bila i rekonstrukcija Vlade kada su BS i ZBCG ušli u svoje kabinete. Svi se mogu složiti da nije bilo baš političke stabilnosti za ozbiljne državne poslove i tendere, pogotovo nabavke kanadera na državnom nivou, a kamoli na nivou grada Podgorice, gdje je vlast u međuvremenu pala, i ponovo je bila formirana od strane istih konstituenata, mimo URE.

A sa druge strane, znate kada je postojala kojekakva politička stabilnost? U prethodnih 30 godina! Demokratska partija socijalista sa svojim satelitskim partijama revnosno je vladala Crnom Gorom a period njihove vladavine pratile su raznorazne afere po kojima su u javnosti i prepoznati. Međutim, ta politička stabilnost je mogla da dovede i do neke potencijalne kupovine kanadera (ipak su ih prodali). Mogla je da dovede do kupovine opreme (nije da nisu, ali očigledno danas vidimo da je nedovoljno) i mogla je da dovede do stvarnih reformi u sistemu zaštite i spašavanja. Žali Bože, da samo nije bilo tog bauka Srpskog sveta koji je vedrio nad Crnom Gorom. Nepostojećeg bauka…

Međutim, danas ti isti ratnici postaju ratnici na tastaturama i redovni su da prozivaju novu vladajuću većinu iako dobro znaju da su oni bili ti koji su poslednjih 5 godina destabilizovali Crnu Goru. 30 punih godina su imali da obezbijede sve, ali nisu uradili ništa. Crnoj Gori su ostavili jedno veliko NIŠTA. Danas, nove snage pokušavaju makar nešto da rade, ali ne mogu se osvrnuti od komentara od funkcionera bivše vlasti iz njihovih klimatizovanih stanova koji sve čine da ponovo destabilizuju situaciju u momentima kada je solidarnost najpotrebnija. To ne da nije ljudski. Nego nije crnogorski. Niti je po onoj čuvenoj krilatici Marka Miljanova – nije čojski, niti je junački. Pogotovo što dolazi od strane onih struktura koji vječito barjače crnogorstvom i novokomponovanim crnogorskim zastavama.

Umjesto što se sjedi za ekranom i pišu kritike, mogli su makar jednom uzeti naprtnjače i postati korisni u borbi protiv elementarnih nepogoda.

Još važnije, formiranje Dobrovoljnih vatrogasnih društava može biti ključ. U Podgorici, gradu od 200.000 stanovnika, lako se može okupiti 500 mladića, od kojih bi barem 200 bilo operativno u svakom trenutku. Sa njima, borba protiv požara bila bi mnogo efikasnija, i posao bi bio završen.

Dakle, dok kritike pljušte sa tastatura, prava akcija i priprema ostaju zanemareni. Stabilnost političkog života jeste važna, ali još važnija je spremnost na stvarnu borbu sa problemima.