piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA

Ako želite da razumijete Balkan, posmatrajte kako reaguje na Jelenu Karleušu. U toj reakciji je sve: strah, frustracija, fascinacija, potcjenjivanje, zavist i potajna potreba da bude kao ona. Ali i jedna istina koja najviše boli — ona je ono što ovaj prostor nikada nije imao hrabrosti da bude.

Postoji jedna rečenica koja savršeno opisuje odnos Balkana prema Jeleni Karleuši:

ona nije problem ovih prostora; problem je što ovi prostori u njoj vide sve ono što nikada nijesu uspjeli da postanu.

Jer da se razumijemo — Balkan ne osporava sposobne.

Balkan osporava one koji ga prevazilaze.

Karleuša je upravo to: žena koja je prevazišla prostor koji je uporno pokušava smanjiti na svoju mjeru. Ne zato što se trudi, već zato što ne pristaje da bude dio prosjeka koji ovdje slovi kao ideal. Ona pripada svijetu u kojem su hrabrost, autentičnost i dosljednost – normalne stvari, a ne incident.


Karleuša je fenomen koji nije nastao preko noći.

Njena prisutnost je rezultat dugogodišnjeg građenja brenda, dosljednosti u stavovima i potpune otpornosti na pritiske. Ona je istovremeno produkt i kritičar balkanske kulture. U njoj se prepliću pop, aktivizam, moda, medijska pismenost i društvena analiza.

Bez obzira na to šta se o njoj mislilo, jedna je činjenica neupitna: ona utiče. I to na način na koji malo ko uspijeva — kroz hrabrost da bude ono što jeste, čak i kad bi joj lakše bilo da se prilagodi prosjeku koji se ovdje servira kao ideal.

I tu dolazimo do ključnog problema ovog prostora: Karleuša je svjetski prepoznata, a ovdje osporavana. Ne zato što ne valja, nego zato što ovdje, u balkanskom mikrokozmosu, postoji jedan generalni refleks: prosjek jedino priznaje prosjek.

Sve što štrči, sve što prelazi granice, sve što je hrabrije, pametnije, inovativnije od ostatka – mora biti potcijenjeno da bi se neko drugi osjećao komforno. A Jelena štrči 30 godina.

Da je rođena u Londonu, bila bi globalni pop brend.

Da je karijeru gradila u Los Anđelesu, govorili bi o njoj kao o ikoni modernog popa.

Ali pošto je iz regiona koji ne trpi hrabrost – mora da prođe i osporavanje, i etikete, i banalizacije.

Jer Balkanu je najteže da prizna ono što mu je pred nosom: da ima ženu koja je veća od prostora u kojem se pojavila.

I to je možda najveća istina o Jeleni Karleuši — da ona nije problem Balkana, nego njegova neostvarena ambicija.

Jer ovdje je osporavaju upravo zato što odskače. Jer u njenoj snazi, samoostvarenosti i autentičnosti mnogi vide ono što sami nijesu uspjeli da postanu.

New York, London, Pariz i Milano je cijene kao pop-ikonografiju i kulturni simbol. Ovdje je umanjuju — jer je, paradoksalno, previše svjetska za prostor koji još uvijek ne zna šta da radi sa izuzetnošću.

Karleuša nije problem Balkana.

Problem Balkana je što u njoj vidi sve ono što nikada nije uspio da postane.

Tagovi