Za Skandinaviju možda, za Crnu Goru teško: Je li sedmočasovno radno vrijeme realno i izvodljivo?

Radna sedmica u Crnoj Gori u prosjektu traje 42 sata i najduže je u Evropi, a sedmočasovno radno vrijeme aktuelizovala je Vlada kroz program „Evropa sad 2“. Koliko bi ovo donijelo benefita Crnoj Gori i kako na njega gledaju poslodavci i sindikati bila je Tema Jutra Prve televizije gdje su gostovali predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore, Slobodan Mikavica, ispred Unije slobodnih sindikata Ivana Mihaljević, i član odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje Vladimir Dobričanin.

Slobodan Mikavica je kazao da je Unija poslodavaca sprovela anketu kada se ova tema našla na dnevnom redu a za kratko vrijeme dobili su oko 400 odgovora za jedno poslepodne što govori o tome koliko je ova tema važna poslodavcima i važna je za poziciju zaposlenih i poslodavaca.

„Rezultati govore da se čak 20% odgovora pozitivno izrazilo na ovu ideju. 6% je bilo uzdržano a 74% poslodavaca se izrazilo negativno smatrajući da će ovakvo rješenje dovesti do povećanja cijena, smanjenja broja zaposlenih i da će negativno uticati na njihovu konkurentnost i ekonomiju. To su činjenice i to je rezultat bio sličnih eksperimenata koji su se dogodili u Evropi. Španija je imala takav drastičan pad zaposlenosti a oni su osim skraćenja radnog vremena uveli drastičnije kontrole u odnosu radnika i zaposlenog jer su propisali da se radnik može otpustiti samo ako promet padne 20%. To je dovelo do nenormalnog gubitka radnih mjesta i volje da se zaposle novi radnici što je usporili ekonomske procese“, kazao je Mikavica.

On dodaje da kada se poredimo sa okruženjem, treba naglasiti da najniža zakonom propisana radna nedjelja je 35 sati.

„U Francuskoj i Finskoj i još par država gdje postoji takva radna nedjelja, onda pauze za ručak i odmor ne ulaze u ovaj fond sati. Ukoliko izuzmemo naše, onda je naša radna nedjelja 37.5 sati. Svugdje u Evropi u većini država u Njemačkoj i Italiji je osam sati radni dan plus pauza za odmor. Imamo situaciju da zaposleni koji putuju u većim gradovima uz određene pauze, cijelu svoju radnu nedjelju provedu od ujutru od 9 do 7 van kuće. Nije čudo da se javila ova tendencija kao potreba da se izbalansira radni dan i omogući više vremena za porodicu i druge aktivnosti. Kod nas je situacija drugačija, mi želimo da izgradimo jaču ekonomiju, a još uvijek se susrećemo sa činjenicom da brojni problemi opterećuju normalno poslovanje a to je siva ekonomija“, kazao je on.

Dodaje da je na djelu i korupcija koja usporava jačanje kvaliteta preduzeća, a postoje i drugi problemi i barijere sa kojima se susreću.

„Već godinu dana pričamo o zloupotrebama bolovanja… Negdje nas sve ovo dovodi da smo na donjoj ljestvici po prosječnim zaradama, po BDP-u u Crnoj Gori, a svakako da kao ekonomija koja još treba da se razvije i sredi, ne treba da težimo za inovativnim rješenjima kakvih nema još uvijek u Evropi“, kazao je on.

Ivana Mihaljević podsjeća da je Unija slobodnih sindikata još 2021. godine prije neko se ovo pitanje aktuelizovalo u kampanji i programu ES2 stavilo inicijativu za izmjene zakona o radu gdje su tražili skraćenje radnog vremena ali iako je u procesu bio postupak izrade novog zakona o radu, nije bilo interesovanja ni socijalnih partnera ni Vlade.

„Mi smo tu inicijativu pretočili u rezoluciju 2022. godine koja je usvojena na našem kongresu gdje je dio rezolucije o dostojanstvenom radu i obaveza koja je nametnuta rukovodstvu unije da insistira na skraćenju radnog vremena i da bi išli u korak sa zemljama koje su to uradile. Ono što smo takođe od 2022. do danas koristili kao mogućnost da razgovaramo sa partnerima i Vladom jeste najava da je kroz program „Evropa sad 2″ Vlada raspoložena da priča na tu temu.

Ipak, ne raduje me činjenica koju je iznio gospodin Mikavica ispred Unije poslodavaca koji su nam socijalni partner a mi danima putem medija razgovaramo na ovu temu. Očekivanje Unije je da razmatramo o dobrobiti ali i sve one eventualne izazove koje bi jedna ovakva inicijativa mogla da donese. Raduje me što je gospodin Mikavica pokrenuo ovo pitanje ali nažalost to nije bila tačka dnevnog reda već samo tema koja je sporedno pokrenuta“, kazala je ona.

Koliko god oni branili tu ideju, dodala je, i smatrali da ima pozitivan uticaj na ukupni društveni ambijent bi kao ozbiljni partneri željeli da saslušaju sve ono što bi bili izazovi za određene kategorije poslodavaca.

„Sigurni smo da bi za jedan dio poslodavaca to bilo sasvim izvodljivo, ali i da vidimo koji su to sektori koji bi pretrpjeli određene probleme. Ono što pokazuju iskustva zemalja koje su već odavno eksperimentisale i zakonodavno uredile skraćenje radnog vremena, ili 35-časovno radno vrijeme ili četvorodnevno radno vrijeme je da bi trebali da sedmica postane petodnevni rad i ako bismo smanjili radno vrijeme na 35 sati ali iskustva govore da produktivnost po tom pitanju nije opala. Ono što mi možemo da smatramo jeste da ukoliko smo zaista produktivni i efikasni i ukoliko imamo uređenu organizaciju posla od strane onih koji vode taj posao, da ćemo jednako biti produktivni sa sedam ili osam sati. Istraživanja govore u prilog tome, a istraživanje u Velikoj Britaniji je da je motivisanost zaposlenih na mnogo većem nivou nakon skraćenja radnog vremena“, kazala je ona.

Po rezultatima Eurostata je Crna Gora bila na prvom mjestu po broju radnog vremena a ovdje se govori o skraćenju.

Vladimir Dobričanin kazao je da su ključni razlozi zašto je Vlada odlučila da smanji radno vrijeme predizborna kampanja.

„Kada govorimo o dobrobiti radnika moramo imati na umu jednu stvar – kada govorimo o realnom sektoru, realni sektor nije državni, već privatni. U državnom sektoru radi 25.000 ljudi više nego što treba. Za njih je benefit raditi ne sedam, već tri sata. Pitanje je da li oni uopšte ispunjavaju onu elementarnu priču zbog koje su zapošljeni a ja tvrdim da nisu i da ne ispunjavaju. Slažem se da treba da stremimo nekim zemljama koje su razvijene i napredne, a Crna Gora tim zemljama pripada, ali ne spada i neće spadati u narednih 10 godina. Ona neće ući u to društvo zato što Crna Gora nema proizvodnju. Limitirani smo na realni privatni sektor“, kazao je Dobričanin.

Dodaje da nije protiv toga, ali da će oko toga razmišljati kada mu svi daju dokaze da je to svrsishodno.

„Slažem se da je radno vrijeme od 7 do 3 besmisleno. Mi smo zauzeli taj stav 45-te godine i kao budale se držimo kao pijani plota. Mi prvo to moramo da promijenimo“, kazao je Dobričanin.

Dodaje da ne bi trčao u to, jer kad uvijek su se zatrčali, udarili su glavom u zid.

„Mi uvijek pričamo kako napredujemo. Napretka ima, za ove četiri godine je vjerovatno narodu spor. Ali mislim da je došlo do nekog napretka. Do napretka institucija nije došlo. Institucije su identične i zbog toga imamo ovo. Mi sada obećavamo sedmočasovno radno vrijeme jer je to uradila Skandinavija. Oni mogu da imaju i tročosovno jer im se to može. A u Crnoj Gori ukinete radnu nedjelju, u redu, radnici moraju da imaju slobodan dan, ali nedjeljom su zapošljavali ljude koji nisu imali posla. Kod nas su to podvukli da ne radi, dođe kruzer u Kotoru, i ništa ne radi“, kazao je Dobričanin.