Piše: Boško Vukićević
Svi koji sa podsmjehom posmatraju skečeve gospođe Draginje Vuksanović i njenu očiglednu psihičku poremećenost treba da ipak imaju u vidu da konstantno ratno huškanje date poslanice može imati dalekosežne posljedice. Svakodnevnom političkom retorikom o navodnoj ugroženosti države uz istovremeno etiketiranje svih onih građana koji drugačije misle kao izdajnika i neprijatelja, doprinosi se trovanju javnog diskursa i umova lakomislenih pojedinaca, kojih nije malo. Izlišno je isticati u kolikoj mjeri takav vokabular priziva haos i nerede.
Gospođa Vuksanović, uz sve svoje luckaste i glupave ispade, nije sama u toj priči – radi se o generalnom trendu i pažljivo osmišljenom projektu poraženog režima. Od opštedruštvenog konsenzusa i narodnog pomirenja bivše režimlije bježe kao đavo od krsta. Samo u ratnom huškanju i implicitnom pozivanju na nerede oni vide šansu za političkim preživljavanjem. Haos bi napravili da im može biti. Ali im biti ne može – naše društvo će se izmiriti, a država prosperirati.
Pre nego što ce se društvo izmiriti i drzava prosperirati, mora dobro da se opere i protiv montenegrinskog fašizma vakciniše !.
Ma jok, kakvo huškanje, svi u šumicu na izlet. Ajmo na Lovćen. Gluposti….
Ja bih joj predložila da ne laje nego da se po treći put uda…. Ako se složi majka….