Vladimir Božović o skandalu “Kuo”: Mnogi su svojim ćutanjem uspostavili granicu dva svijeta i treba da budemo srećni zbog toga

Piše: Prof. dr Vladimir Božović

Američka administracija praktikuje javno isticanje svojih političkih ”meta”. U zemljama sa snažnijim državnim imunitetom, to se radi opreznije, dok u zemljama iz klase ”banana država” ne postoje nikakvi obziri.

Poruke kojima se zapravo poziva na linč su ogoljene grube i skrojene tako da zbrišu svaki trag moralnog integriteta kod izvršilaca. Inače, optimalno društveno uređenje za ostvarenje američkih interesa na nekoj teritoriji se nalazi u rasponu od protektorata do tradicionalnog (američkog) društvenog poretka – ropstva.

Lako je utvrditi gdje se Crna Gora nalazi u tom koordinatnom sistemu, ako se zna da se politička većina, NVO sektor, pa i dio opozicije, ”konsultuje” sa američkom ambasadorkom oko svakog elementa političkog života. Na primjer, donošenja novih zakona države čiji suverenitet gorljivo i navodno brane.

I tim se, kolektivno oslobođeni svih tragova dostojanstva, neskriveno ponose! To je onaj oblik punog duhovnog ropstva, kad poslušničkom kičmom (pazi oksimoron!) struje žmarci zadovoljstva u odnosu na sve oblike ”slatkog” američkog sadizma.

Javno označene američke ”mete” uglavnom dijele sličnu sudbinu. Kako izgledaju ti ”tamni koridori moći” američke politike, možemo donekle da naslutimo zahvaljujući Asanžovom i Snoudenovom ”svjetlucanju”. Biblijski, pilatovski princip je da egzekuciju, po pravilu, izvode lokalne snage sa dodijeljenim sertifikatima zaštitnika slobode, pravde, ljudskih prava… Kastro je dugo služio kao izuzetak koji je potvrđivao globalno pravilo, a to je trenutno vjerovatno još samo Asad.

U jučerašnjem obraćanju javnosti, predstavnica američke ambasade je jasno odredila javnu metu za dva portala koji se bave dominantno temama političkog i društvenog života Crne Gore. To nije uradila samo mimo dobre diplomatske prakse. Takav prestup se vjerovatno ne bi nio uočio, jer bi se iznijansirao i utopio u poslovičnu američku bahatost.

Bilo je nevaspitano. Ali sa veoma opasnim konotacijama. Inače vrlo senzitivno ”građansko sazvježđe” koje je pratilo nastup gospođe Kuo je posle prve ključne riječi ”Kremlj”, a kojom je etiketirana meta, shvatilo da su se sve one visokoparne tirade o slobodi, pravima, pluralizmu… neprimjenljive na taj, ”specijalan” slučaj. I sve disciplinovano odćutalo.

Kao što zbilja raduje glasan otpor ovom ponašanju američkog diplomate određenih pojedinaca i struktura društva, treba da budemo srećni i zbog ćutanja svih ostalih, jer je time jasno ocrtana granica dva svijeta. Granica u odnosu na neke vrijednosti koje su starije od ove dnevne bižuterije kojom se licemjerno uparađuju ”lutkice” gospođe Kuo. Prosto, lakše nam je svima je kad je ta granica dva svijeta vidljiva i opipljiva. Neki su sa pravom, pozvali ambasadu da se javno izvini zbog ponašanja svog službenika. Međutim, zaboravljaju da se Amerikanci ne izvinjavaju. NJima je samo ”žao” zbog eventualno povrijeđenih osjećanja nekog ko je direktno pogođen, recimo tomahavk vaspitnim mjerama, ali se ne izvinjavaju. Nikad!

Kako praktično izgleda ocrtavanje javne mete od strane Amerikanaca u Crnoj Gori vidjeli smo uživo u procesu za – ”državni udar”. Tad se, najvulgarnijom silom, meta uvodu u tačku singulariteta u kojoj ne samo da ne važe Ustav i zakoni, već je dozvoljeno apsolutno sve. To je onaj ”mrtvi ugao” do kog ne dobacuju reflektori grantovskog, kolonijalnog inventara. I ne samo da u tom ”mrtvom uglu” ne važe zakoni države, već su ”pogašeni” i elementarni zakoni fizike. Vidjeli smo kako su se Suzana Mugoša, Milivoje Katnić, Paja Velimirović (sa svim svojim hologramskim projekcijama) ”poigrali” sa zakonima na kojima počiva univerzum.

Danas, bez imalo pretjerivanja, u prvostepenoj presudi Suzane Mugoše, a koja je puka parafraza optužnice Milivoja Katnića imamo opovrgnute NJutnove zakone, zakon o održanju mase i energije, razaranje linearnog toka vremena, kao i strukture prostor-vrijeme… Ajnštajn je u nekoliko navrata ”patosiran” od lokalnog nobelovca. Zato je ponašanje takozvane ”građanske javnosti” u procesu za ”državni udar” prava mjera njihovog bestiđa.

Nastup gospođe Kuo je bilo drsko uguravanje u taj opisani, ”mrtvi ugao”. Ostaje da neki ”Miško” iz režima po kroju lika iz kultnog filma ”U ime naroda” odradi svoj dio posla.