VANVREMENI A NE VANREDNI KONGRES DPS

Piše: Bećir Vuković

Vanvremeni a ne vanredni kongres DPS – a, mogao bi da bude tačniji naslov onoga što se juče slučilo u Sandučari stare vlade u Podgorici.

Đukanović se na kongresu još više natraške povukao u katakombu, u podzemlje, u andergraund, da bi zauzeo poslednji odbrambeni položaj. I za sobom navukao šahtu…

Ostavio je najbliže saradnike da kisnu oko jazbine, ostavio ih na nišanu ispred Sandučare stare vlade, pa neka im bude kako im je pisano…

Bilo je kongresa i kongresa komunista i postkomunista od Beograda 1919 – te do potonjeg vanrednog 1990, i ovog vanvremenog 2021, ali nije bilo ovakvih opskurnosti, bizarnosti, anahronog, dekadentnog…

Govor primasa Đukanovića ima za osnovu – izrođavanje – i nemoć, govor pun simptoma iscrpljenosti i rasula; dekadencija je jedini izraz za primasa Đukanovića: vidno slabljenje i propadanje, a da je potrajalo sledilo bi i opšte raspadanje i kulture i cijelog društva.

U prilog raspadu partije ide i činjenica da je primas bio jedini govornik na kongresu. Ostali pokajnici ćutali su zavezanih usta….

Peripatetični primas jedini je grlio govornicu. Čemu toliki oprez, ako su učesnici kongresa puki podanici…

Pa, ipak, niko ne znade šta se sve muljalo u glavama podanika sa krpama na ustima: da li je i dalje za njih – sve – primus Đukanović, ili je već sasvim zrela doktrina da je primus Đukanović – sve. Još uvijek – sve. Za malobrojne novoizabrane jeste – sve.

(Tako su se u srednjem vijeku po katakombama sporili panteičari: da li je sve Bog, ili je Bog sve…)

Opet su u Sandučari DPS – a zazvonila anticrkvena i antipravoslavna zvona…

Primas Đukanović temelji svoje izlaganje na tome da je Srpska pravoslavna crkva podstrekač genocida. Takvo opsesivno vezivanje za Srpsku pravoslavnu crkvu, znak je da je primas zagazio u patološku mržnju.

U hrišćanskom svijetu prvi dan poslije nedelje je ponedeljak, i željno čekamo baš taj prvi ponedeljak poslije kongresa, da vidimo kako će na riječi predsjednika države reagovati državni tužilac..?

Dok ovo čitate, otkucavaju sati tog ponedeljka…

Dok sat otkucava tik – tak, čekamo da vidimo ima li države, ima li institucija, prije svega ima li vlasti. A, sa druge strane ima pravoslavaca u Crnoj Gori, i ima vjernika Srpske pravoslavne crkve. Ta većinski narod u Crnoj Gori je pravoslavni.

U ulozi primasa, Đukanović je rekao da Crna Gora ne smije biti pravoslavna zemlja, i stavio tačku na svoju misiju. Samo što je zaboravio da Sandučara DPS preko Morače nije palata Lambert.

Iz sandučare DPS teško je propovijedati o ikakvoj budućnosti…

Na kraju, kongres je bio i čista staljinistička čistka.

U Sandučari stare vlade učesnici kongesa DPS – a djelovali su poput pokajnika: sve slike i prilike onih koji trpe ili očekuju kaznu.

DPS nije doživio promjenu vlasnika. Što u mom prevodu znači: ne mogu oteti od sebe, ali mogu sve oteti od starih kadrovika, za čim će kukati mladi kadrovici…

Moj savjet: ne slušajte vajne analitičare nabiguzice, ta vidite ništa nisu skontali u vezi vanvremenog kongresa. Samo su trabunjali i uši probijali o zdravom i slomljenom krilu DPS – a.

Analitičari su trabunjali što su sanjali. Ali, Sandučara se ljuljnu, i ode sanak pusti…

Ergo, zdravo krilo nije ni Eraković Jeremija, i nema toga iz vlasti ko smije pomisliti na nekakvu saradnju – kohabitaciju – sa ikakvim depeesovcima…

Primus Đukanović potonja je balkanska politička olupina, i mora se prije sezone odgurati što dalje od magistrale…

Na periferiji ima dosta prostora za olupine…

DPS djeluje kao konjska zaprega sa Konika na auto – putu…

Primus Đukanović i dalje vergla bez kapi goriva da su DPS i država jedno te isto…

Isto misli i beg Bakir od Bosne…