Umjesto pomirenja, stvaranje novih podjela

Piše: Jovan B. Markuš

U vremenu integracija sa Evropskim državama neophodan preduslov je da se ostvari pomirenje među sobom i sa drugima.

Početkom devedesetih godina, kada su održani prvi višestranački izbori poslije 1945. godine, i kada smo pomislili da se vrijeme demokratije vraća, određen broj ljudi je pokrenuo ovo pitanje misleći da bi se naslijeđeni antagonizmi mogli prevazići. Međutim takve ideje nova vlast je dočekala “na nož“, odbijajući da se pruži ruka pomirenja i prestane sa daljim podjelama. Ustvari, sve je bilo jednostavno. Ako to nijesu uradili ideolozi i vođe komunista, zašto bi to uradili njihovi neokomunistički nasljednici.

Istorija služi da bi se sagledale a ne ponavljale greške prošlosti. Nije teško zapaziti da smo se 1918-19. podijelili na bjelaše i zelenaše ( koji su nacionalno bili Srbi) i da je taj sukob koji su na Cetinju otpočeli vođe zelenaša trajao kratko, ali sa žrtvama na obadvije strane. Od 1941-1945. Podijelili smo se među sobom na partizane, četnike i separatiste, sa ogromnim žrtvama. Nije teško dokazati da je više poginulih bilo u međusobnom bratskom satiranju nego od okupacione fašističke i nacističke vojske. Nova komunistička vlast je prvo, mjesec dana poslije oslobođenja bez suđenja pobila preko 10.000 ljudi iz Crne Gore koji su odstupali, a potom napravila 1948-49. Podjele na titovce i inforbirovce odkojih su mnogi iz Crne Gore ostavili kosti na Golom otoku i drugim kazamatima širom tek oslobođene zemlje. Nije teško zaključiti da je 20-ti vijek bio za CrnuGoru, vijek međusobnog bratskog satiranja.

Mislili smo daćemo u novi 21. vijek ući bez oživljavanja starih podjela ali aktuelna vlast kao da nas ponovo vraća na početak 20-og vijeka. Umjesto da zaliječi stare rane, ona podiže u Bajicama kraj Cetinja spomenik pobunjenicima-zelenašima koji su otpočeli krvoproliće na Božić 1919. godine i podstiče stare podjele

Treba podsjetiti da su upravo na Cetinju 1941. godine okupacione fašističke vlasti, u saradnji sa separatističkim komitetom koji su činile uglavnom pobunjenici i pristalice iz 1919. godine, srušili spomen grobnicu sa obeliskom u kojoj se nalaze zemni ostaci 30 omladinaca – bjelaša poginulih u bratskom sukobu. Danas je oskrnavljena zajednička grobnica ponovo oskrnavljena jer preko nje ide pješačka staza. Da li aktuelna vlast misli o tome da i poginuli omladinci – bjelaši imaju svoje potomke koji će tražiti da se upristoji i obnovi spomen grobnica?

Ukoliko želimo istinsko pomirenje umjesto podjela, koje permanentno podstiče DPS , treba podići prikladno spomen obilježje svim palim za otadžbinu što bi i simbolično trbalo da označi kraj oživljavanju starih i stvaranju novih podjela. Ne treba ništa izmišljati već uzeti primjer Španije koja je to odavno uradila i za koju niko razuman nemože reći da je na manjem civilizacijskom nivou od Crne Gore.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)