U IME NARODA
Piše: SIBIN
Breht je jednom predložio, onako u svom zezačkom stilu (ili možda mrtav ozbiljan), da bi najbolje bilo raspustiti narod kako bi vlada izabrala novu vladu. Ni ne sluteći, Breht je opisao ovdašnju situaciju u kojoj je narod nasamaren, pa ipak mu se poručuje da je to samo zarad njegovog dobra.
U demokratiji, dakle, sve zavisi od – vjere većine. Slobodan izbor postoji iako svi znamo šta nam valja birati. U suprotnom, ukoliko zaista iskoristimo svoj slobodan izbor, i tako, npr., damo legitimitet referndumu, to nas nipošto neće poštedjeti buduće uloge vječitog neprijatelja države i njenog suvereniteta.
Dakle: postoje nepisana pravila, i kršenje njih spada u najopsceniji čin, od kojeg se strogo treba čuvati, jer ko udari na običaje jednog naroda, direktno atakuje na njegov mentalitet koji je čista konstrukcija igre moći, o čemu uveliko naučava m’sje Foucault.
Manjinska vlada je sastavljena vođena apsolutnom ignoracijom narodne volje koja je, ako razumijemo, važila, u stvari, do osvita 31. avgusta kada se pretvorila u nešto sasvim drugo. To je dovoljno da se upitam ima li ikakvog smisla reći – moj glas, pošto se s njim naknadno odlučuje u jednoj kombinatorici koja me posve isključuje. I onda opet ostaje ulica i politika usmjeravanja „kapitala gnijeva“ rođenog iz permanentnog obmanjivanja naroda koji je samo sekundarna pojava i vječita pozadina na kojoj se politike odvijaju po svojoj volji.
Ili smo svi u zabludi i ne vidimo da se neki dobrovoljno žrtvuju u ime naroda na čelu sa mandatarom koji se prihvatio te funkcije u najizazovnim vremenima, jer, jedna vlast prestaje da postoji kad izgubi potrebu da izdaje naređenja, što se očigledno događa sa, zasad, pasiviziranim Đukanovićem.